Prije dvadeset godina nitko nije čuo za ultra procesuiranu hranu, ali gotovo polovica namirnica koje jedu Britanci danas je upravo takva.
Od narezanog crnog kruha do unaprijed pripremljenih obroka i sladoleda, radi se o skupini namirnica nastalih različitim – no često značajnim – razinama industrijske prerade. Sastojci poput prezervativa, umjetnih sladila i emulgatora nisu uobičajeni u domaćem kuhanju, prenosi N1.
– Ultra procesuirana hrana je među najprofitabilnijom koju kompanije mogu proizvoditi, kaže profesorica Marion Nestle, stručnjakinja za politiku hrane i profesorica nutricionizma na Sveučilištu New York.
Naša konzumacija ultra procesuirane hrane u porastu je, a s njom i stope dijabetesa i tumora.
Neki akademici vjeruju da ova veza nije slučajna.
Profesor Tim Spector, profesor epidemiologije na sveučilištu King’s College London, proučava trendove u bolestima.
– U posljednjih 10 godina, dokazi polako rastu da je ultra procesuirana hrana za nas štetna na načine o kojima ranije nismo razmišljali, rekao je.
– Riječ je o čitavom nizu tumora, srčanim bolestima, moždanim udarima, demenciji, kaže Spector.
Ultra procesuirana hrana sadrži kemikalije koje su, kažu britanski regulatori, sigurne, no program BBC Panorama istražio je nove znanstvene dokaze o povezanosti između nekih od tih kemikalija i raka, dijabetesa i moždanih udara.
U siječnju je objavljena jedna od najtemeljitijih studija ultra procesuirane hrane. U studiji se proučavalo 200.000 odraslih građana Ujedinjenog Kraljevstva, a rezultati su otkrili da povećana konzumacija ultra procesuirane hrane može biti povezana s većim rizikom od raka, pogotovo tumora mozga i jajnika.
Od prošlog mjeseca, Svjetska zdravstvena organizacija upozorava protiv upotrebe umjetnih sladila, objašnjavajući to potencijalnim rizicima za zdravlje.
Ipak, dokazivanje da konkretni sastojci štete ljudskom zdravlju predstavlja izazov – postoji čitav niz drugih faktora u našim životima koji mogu izazvati ove bolesti, na primjer nedovoljna tjelesna aktivnost, pušenje ili pretjerana konzumacija šećera.
Uobičajena ultra procesuirana hrana:
Kruh i zaslađene žitarice iz masovne proizvodnje
Instant juhe, pakirani i obroci za mikrovalnu
Voćni jogurti
Mesne prerađevine poput šunke ili kobasica
Sladoled, čips i keksi
Gazirana pića i alkohol poput viskija, gina ili ruma
Prva istraživanja o smrtnosti i konzumaciji ultra procesuirane hrane započela su u Francuskoj, na sveučilištu Sorbonne, u sklopu studije kojom se proučavaju prehrambene navike 174.000 ljudi.
– Imamo 24-satne dnevnike u kojima nam kažu sve što jedu i piju, kaže dr. Mathilde Touvier, koja vodi studiju.
Emulgatori
Novije studije proučavaju posljedice jednog konkretnog sastojka – emulgatora – koji se ponašaju kao “ljepilo” u ultra procesuiranoj hrani i drže druge sastojke na okupu.
Emulgatori su Sveti Gral prehrambene industrije. Oni poboljšavaju izgled i teksturu hrane i pomažu da hrana traje mnogo dulje od manje procesuirane hrane.
Emulgatori su posvuda, od majoneze, čokolade, maslaca od kikirikija, do mesnih proizvoda. Ako jedete išta, vjerojatno u organizam unosite emulgatore.
Usprkos sve većem obujmu dokaza, britanska agencija za standarde hrane nije objavila regulacije kojom se ograničava upotreba emulgatora.
Je li moguće da prehrambena industrija igra ulogu u protivljenju takvim regulacijama?
– Prehrambene kompanije nisu agencije za javno zdravstvo… njihov posao je prodavati proizvode, kaže profesorica Nestle za BBC. Dodaje da je poznato da prehrambena industrija financira istraživanja, sponzorira stručnjake i omalovažava postojeće studije, sve kako bi spriječila regulaciju.
Aspartam, slađi od šećera
Jedan od najkontroverznijih aditiva je zaslađivač aspartam.
Dvjesto puta je slađi od šećera, a reklamira ga se kao odličnu niskokaloričnu alternativu – pretvara nekoć nezdrava slatka pića, sladoled i mousseve u proizvode koji se sad mogu nazivati “zdravima.”
Posljednjih 20 godina počela su se pojavljivati pitanja o potencijalnim štetnim posljedicama koje ovaj zaslađivač izaziva.
Prošlo mjesec, Svjetska zdravstvena organizacija rekla da, iako dokazi nisu jasni, postoji zabrinutost da dugoročno korištenje zaslađivača poput aspartama može povećati rizik dijabetesa tipa 2, srčanih bolesti i smrtnosti.
Godine 2013., Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) odlučila je da je aspartam siguran.
Nekoliko godina kasnije, profesor Erik Millstone sa sveučilišta Sussex odlučio je ponovno pregledati dokaze koje je proučavala EFSA, kako bi vidio tko je studije financirao.
Otkrio je da su oko 90 posto studija koje su podržavale upotrebu aspartama financirale velike kemijske kompanije koje proizvode i prodaju aspartam. Sve studije koje su navodile da bi aspartam mogao biti štetan bile su financirane od strane nekomercijalnih, nezavisnih izvora.