DEBAKL ZADARSKOG NOGOMETA Nekad smo stvarali svjetske nogometne velikane, a danas smo na – dnu dna. Zašto…?

Zadar je na uzvratnoj utakmici s Karlovcem poražen. Bila je to posljednja kap nade koja je isparila. Zadarski nogomet doživio je potop. Da, zadarski nogomet, baš onaj koji je kroz ne tako davnu prošlost iznjedrio niz svjetski proslavljenih velikana ovoga sporta. To je surova, činjenična i nepobitna istina. Vrijeme je za realnu, iskrenu i nepristranu analizu stanja u zadarskom nogometu koji je posljednjih godina, u odnosu, primjerice, na košarku (koja to naravno zaslužuje), neopravdano zapostavljen. Gdje smo bili, gdje smo danas i kamo uopće ide zadarski nogomet?

Treba li nakon ovog debakla u Karlovcu i dalje pričati bajke, zakopavati se u rovove tako da svatko brani sebe od krivice ili treba reći popu pop, a bobu bob!?

Političari su ljudi koji donose odluke, to se od njih očekuje, ne samo one kojima se kite nego i odluke koje su teške i bolne, ali učinkovite i prijelomne. Takva odluka očekuje se sada prije svega od gradonačelnika Branka Dukića – da prekine tu besmislenu, jalovu suradnju s osovinom Santini – Bokanović – Gojun. Taj trojac je, ako mu je stalo do elementarnog morala, odmah nakon debakla u Karlovcu, trebao sam dati ostavku, sebe proglasiti bivšima i pružiti šansu nekom kompetentnom da preuzme odgovornost za sudbinu zadarskog nogometa. Pitanje je, budimo do kraja iskreni, jesu li te osobe uopće ikada trebale dobiti u ruke uzde HNK Zadar s obzirom da su u tu priču ušli s vrlo tankim ili nikakvim ozbiljnim referencama za taj zahtjevni posao. No, pustimo sada to.

Pogledajmo mi malo nogometna zbivanja u NK Zadar u doba inkriminiranog Rena Sinovčića u razdoblju od 2000. do kraja 2014. Razmotrimo to, kako kaže stara uzrečica, bez strasti i naklonosti, suočimo se s činjenicama. U to je vrijeme zadarski nogomet predstavljao vrlo prepoznatljiv, prestižan sport i sportski brand grada i županije. NK Zadar je bio prvoligaš! S nogometom se živjelo. Klub je tada igrao prvu HNL, a Grad Zadar je dostavljao puno manje proračunskih sredstava nego što danas dobiva nogometni klub (o tome imamo statističke podatke). U to doba klub je stvarao reprezentativce, svjetske nogometne velikane, imao je konstantno oko 500 djece u pogonu. A danas? Danas nitko ni ne zna za Zadar, zadarski nogomet rezultatski ni kao brend ne postoji, ima 150-200 djece, nema stvaranja novih igrača, novih reprezentativaca… To je gola istina i ona nema veze s tim volimo li mi Rena, Peru, Ivu ili ne…

U profesionalnom sportu se na kraju računa i priznaje samo – rezultat! Zato, nemojmo se više lagati – vrijeme je da ovo nesposobno rukovodstvo ode. Na Dukiću je hoće li i dalje zažmiriti, „praviti se Francuz“ ili će donijeti jedinu opravdanu i razumnu odluku.

Reno Sinovčić kojega su neki mediji i političari zadnjih godina bespoštedno okrivljavali za svo zlo u zadarskom nogometu već je sedam godina izvan svega. I, gdje smo sada? Pa, ajmo vidjeti kako je to stvarno izgledalo kada je zadarskim nogometom upravljao navodni „kriminalac“ Reno Sinovčić, a kakvo je stanje u tom istom nogometu sada kada su svi „pošteni“ i nema više „kriminalaca“?

Sinovčić je došao 2000. godine u sasvim razoreni klub koji je bio dužan desetak milijuna kuna. Sve je sanirano, a NK Zadar je postao vrlo respektabilni klub u državi. Kad je Reno otišao iz kluba krajem 2014. NK Zadar je bio šesti u Prvoj HNL s dugom manjim od dva milijuna kuna. To su pokazatelji i argumenti s kakvima konačno treba skenirati stanje u zadarskom nogometu, a ne po načelu tko koga (ne) voli ili tko je čiji. Nije ovdje uopće u pitanju Reno Sinovčić osobno, ne zanima nas taj aspekt, zanimaju nas činjenice – financiranje i rezultati! Kako jučer, tako danas i sutra.

Pripremajući ovaj osvrt nakon kojega će uslijediti serija tekstova o sudbini zadarskog nogometa, razgovarali smo s nekolicinom najužih suradnika Rena Sinovčića. Između ostalog, podsjetili su na jednu vrlo intrigantnu, znakovitu epizodu iz razdoblja njegova djelovanja u nogometu. Danas je vjerojatno najžalosnija činjenica za NK Hajduk što nema jednog Sinovčića (ili nekoga s njegovim referencama). Naime, neposredne zasluge za zadnje dvije titule koje je NK Hajduk osvojio, pripadaju NK Zadru pod ravnanjem Sinovčića, paralelno s utjecajem koji je on imao u okviru HNS-a. Tada se u trenutku nekih nečasnih radnji koje su trebale biti u korist Dinama, Sinovčić osobno suprotstavio tome svim snagama, a zna se koju je snagu u to vrijeme imao u strukturi Saveza. Oni što pričaju o svojim navodnim ulogama u tim titulama Hajduka, njihove su uloge objektivno bile minorne. Kad je u pitanju bio NK Zadar, NK Hajduk i cijela Dalmacija, Sinovčića nitko nije moga slomiti ni potkupiti – tvrde naši sugovornici.

Svi se sigurno sjećaju povijesne utakmice Zadar-Dinamo koja je završila neriješeno i kojom je Zadar osigurao Hajduku naslov prvaka Hrvatske. Tada je moćna delegacija Dinama bila u Zadru tri dana i u jednom restoranu nudila Sinovčiću „koliko god treba“ novaca što je ovaj energično odbio. Neki su mu „dušebrižnici“ govorili „Čovječe, uzmi lovu, to ti je prilika života, dat će ti sada koliko god pitaš“. Sinovčić ne samo da ih je odbio nego je iz svog džepa bogato nagradio igrače Zadra za neriješeni rezultat s Dinamom – rezultat koji je omogućio Hajduku da uzme titulu.

Ove smo informacije, naravno htjeli potvrditi i od strane samog Rena Sinovčića koji se javio na naš poziv, ali nije htio ništa komentirati s kratkim obrazloženjem da još uvijek ne daje izjave za medije. Na dodatnu zamolbu da nam samo potvrdi ili demantira ove zanimljive informacije, samo je uzvratio: „Molim, vas, rekao sam vam, što god da vam kažem, ja bih time dao izjavu, a izjave ne dajem, barem ne do daljnjega“.

Nadalje, njegovi se suradnici sjećaju i kada je NK Zadru visio „mač nad glavom“ zbog naših generala koji su završili u Haagu. U vrijeme dok su se generalove slike skidale s bedema i iz gradske vijećnice, kada su se pod pritiskom nacionalne i europske politike svi u Zadru ograđivali od generala Gotovine, igrači NK Zadra su na majicama nosili njihove slike, a plakati s njihovim likovima bili su na ulazu u klub. Tada je na svim prvoligaškim utakmicama Zadar istrčavao na teren u majicama sa slikom generala heroja koji će na koncu ipak dokazati svoju nevinost. Te su utakmice prenosili mediji, od HTV-a do svih drugih, iz HNS-a su nam prijetili izbacivanjem iz lige, uskratom financijske potpore koja je ionako tada bila manja od dva milijuna kuna u Prvoj ligi (a danas u 4. ligi godišnje donacije iznose 4 milijuna kuna!). Ni jedna vlast, bila HR ili EU, nije uspjela u nakani da skine s majica i plakata naše generale pod haaškom optužnicom. Danas, isti oni koji su Sinovčiću spočitavali javnu podršku Gotovini  i Markaču, danas piju kavu s tim generalima. Neka piju, ali neka se i zna – poručuju naši sugovornici.

A kada smo već kod suđenja i presuda, osvrnut ćemo se na kraju i na dvije stvari vezane uz suđenje Sinovčiću. Nikako iz razloga da glumimo suca ni tužitelja jer to nije uloga ni medija ni političara. Država u kojoj mediji osuđuju i presuđuju, je bolesna država. To je posao suda u svakoj civiliziranoj državi. Mi smo pratili izricanje presude Sinovčiću i o tome izvještavali naše čitatelje, a to ćemo učiniti i u nastavku postupka sve do pravomoćne presude jednoga dana kakva god ona bila.

Na izricanju prvostupanjske presude, sutkinja je između ostalog decidirano rekla da je u istražnom i dokaznom postupku nedvojbeno utvrđeno da je Reno Sinovčić davao svoje vlastite novce za financiranje kluba u obliku plaća, kupnje stanova, automobila itd., ali je na koncu ustvrdila da sud to ne priznaje te je izrekla prvostupanjsku osuđujuću presudu. No, kao što u nogometu postoji VAR pomoću kojega suci mogu preispitati svoje odluke, tako i u pravosuđu postoji nešto što se zove drugostupanjski postupak u kojemu će neki drugi sudac možda drugačije tretirati činjenicu da je nedvojbeno dokazano kako Sinovčić nije za sebe izvlačio novac nego je vlastiti novac utrpavao u nogometni klub.

Predsjednik države Zoran Milanović, na upit hoće li posjetiti svog bivšeg suradnika Tomislava Sauchu u zatvoru, odgovorio je da – hoće jer ga sud nije uvjerio u ispravnost svoje odluke. Možda bi s ovom predsjednikovom izjavom za sada mogli završiti ovaj osvrt.

U posjedu smo goleme dokumentacije financijske prirode iz koje je vrlo razvidno kada je klub i koliko dobivao sredstava iz proračuna. Isto tako, može se napraviti jasna slikovita paralela koja će pokazati koliko se u određenom razdoblju dobilo proračunskih novaca, a kakve je rezultate postizao nogometni klub. To su argumenti činjenica i argumenti istine. Postoje i oni koji više vole argumente protiv čovjeka (argumentum ad hominem), ali takvi nas ne zanimaju. Jer, kada je u pitanju zadarski nogomet, maske već jednom moraju pati. A prvi korak u demaskiranju ove žalosne situacije u zadarskom nogometu trebao bi i mogao (ako hoće) poduzeti gradonačelnik Branko Dukić.