Pokolj u Beogradu otvorio pitanje zaštite škola. Benje: “Jedan psiholog ide i na tri škole. Tragedija se mogla spriječiti da je dijete na vrijeme došlo u tretman”

Stravično ubojstvo u osnovnoj školi u centru Beogradu potreslo je cijelu regiju. Učenik sedmog razreda ubio je osmero djece i zaštitara, dok su šestero djece i nastavnica ranjeni, a među njima ima i životno ugroženih. Policija je objavila kako je pronađen detaljni plan ubilačkog pohoda te spisak djece koju je planirao likvidirati.
Beogradska tragedija svojevrsni je alarm da se ovakvi događaji, koje smo navikli gledati u zemljama poput SAD-a gdje je oružje široko dostupno, događaju i u okruženju.
Nezapamćeni masakr otvorio je pitanje kakva je razina zaštite u našim školama.
– Nikad to neće biti osigurano sto posto. Velika smo škola i imamo više ulaza. Na glavni ulaze učenici predmetne nastave, tu dežura netko iz tehničkog osoblja – domari, spremačice ili profesor na zaduženju. Poslijepodne dolazi zaštitar i on je na glavnim vratima. no, na vrata nižih učionica gdje se odvija razredna nastava nemamo zapravo nikoga osim spremačice. Tu smo se donekle zaštitili tako što smo sada skinuli kvake s vanjskih vrata i stavili kugle kako nitko ne bi mogao ući. Imali smo primjere gdje su roditelji znali ulaziti bez pitanja, čak i u razred. I u prošlosti smo imali neke nemile situacije kada bi se roditelji obraćali drugim učenicima, što je strogo zabranjeno, kaže nam Dražen Adžić, ravnatelj zadarske Osnovne škole Šimuna Kožičića.
Društvena klima, složit ćemo se, loša je u cijelom svijetu. Djeca i mladi nemaju čvrsta uporišta i vrijednosti kojima bi se vodila. Empatija, suosjećanje i razumijevanje nepoznati su im pojmovi.
Pa tako osim jezivih detalja užasnog zločina, izvještaji pokazuju da je počinitelj najvjerojatnije bio izložen vršnjačkom nasilju. Iako za njegov čin nema opravdanja, postavlja se pitanje je li na vrijeme mogao pronaći odgovarajuću podršku za sebe i svoje teškoće. Ravnatelj Adžić vjeruje da je u tome ključ rješenja.
– Ovo što se jučer dogodilo u Beogradu uputa je svima nama da moramo više poraditi na edukacijama i roditelja i učenika. Morali bismo imati dobre edukatore, ali i puno jaču stručnu službu. Mi smo među najvećim školama u Hrvatskoj, a imamo jednog psihologa. Zamislite one škole koje psihologa dijele s još njih nekoliko. Znači, nedostatak psihologa, pedagoga, edukatora i logopeda je očita. Oni su ti koji najbolje detektiraju ovakve slučajeve. Da je dijete na vrijeme došlo u tretman, osobno vjerujem da se tragedija ne bi dogodila, zaključuje Adžić.
Ante Barać, ravnatelj zadarske osnovne škole Petar Preradović smatra kako je nemili događaj u Beogradu ipak izolirani slučaj.
– Zaštićeni smo. Imamo portira na ulazu cijeli dan u školi, čak i preko vikenda. Nitko ne može ući bez njegove privole, odnosno on nazove urede, ovisno o tome tko koga treba. imamo i videonadzor. Naravno, ovo se može se dogoditi svugdje, ali koliko sam pratio medije, nije baš bilo moguće prepoznati nekakav defekt kod tog učenika, odnosno nekakav psihološki poremećaj. Informacije kažu da je on sam priznao da je psihopat. Inteligentan je i uz pomoć te svoje inteligencije izmanipulirao je i svoje roditelje, saznao šifru od sefa i zaobišao cijeli sustav, smatra Barać.