Dugine boje: Hrvatska je još prije 10 godina bila spremna na LGTB roditeljstvo
Predsjednik udruge Dugine obitelji Daniel Martinović u N1 studiju uživo progovorio je o homofobiji, transfobiji te udomljavanje i umjetnoj oplodnji.
Povod je bio jučerašnji Međunarodni dan borbe protiv homofobije i transfobije, no teme zaštite ugroženih manjinskih skupina uvijek su relevantne. Posebno ako se po tom pitanju ima još mnogo za raditi, što u Hrvatskoj jest slučaj. Primjerice, Rijeka i Zagreb su jedini gradovi koji 17. svibnja postavlja zastavu duginih boja na zgradu gradske uprave.
Nadamo se da će doči do lančane reakcije pa će to činiti i drugi”, kazao je Daniel Martinović pa se osvrnuo na probleme s nasiljem kontra pripadnika LGTB zajednice u prošloj godini:
“To nas je iznenadilo (LGTB zajednicu, op.a.) jer prije prošle godine nismo svjedočili napadima. Ljudi su se opustili pa ne se skrivaju, posebno nakon Povorki ponosa, zbog čega češće vidimo LGBT simbole na njima ili ih vidimo da se drže za ruke, ljube u javnosti… Sve više mladih je “out”. Ta povećana vidljivost je dovela do pojave nasilnih elemenata društva pa smo svjedočili pojačanom broju napada nakon Povorke. Ali, to je uobičajeno i u drugim zemljama, kako postaju otvorenije i javnije u tom smislu. Oni koji se osjećaju na neki način ugroženima zbog toga posežu, nažalost, za nasiljem.”
Naravno, tako nešto je neprihvatljivo, no u LGTB zajednici ne vlada pesmizam. Dapače…
“Hrvatska je prema europskim izvještajima u sredini, a na posljednjim mjestima su Mađari i Poljaci, kad govorimo o Europskoj uniji. Mi na papiru imamo relativno dobre znakove, što potvrđuju sudske presude, ali vidimo da institucije i država još nisu na razini. Primjerice, kad su naši članovi krenuli u priču oko posvajanja i udomiteljstva, neugodno smo se iznenadili. Centri za socijalnu skrb nisu vidjeli problem, ali umiješala se politika pa nas je administracija blokirala,” pojasnio je Martinović.
Presuda na Ustavnom sudu to je poboljšala, no konzervativna desnica iznimno je aktivna u pokušaju zaustavljanja istospolnih parova u posvajanju djece.
“Poteškoća ne bi trebalo biti, postoje razne konvencije. Ali, na pozicijama moći su određene osobe koje blokiraju te postupke”, kaže Martinović pa podsjeća na primjer Slovenije:
Kod njih je situacija bolja, napravljeni su veliki pomaci, čak i oko umjetne oplodnje za istospolne parove, ali zato jer je došlo do promjene konzervativne vlasti.”
Možemo pokušava provesti takve promjene u Hrvatskoj, ali pitanje je mogu li iz opozicije išta promijeniti. I, je li uopće društvo spremno za takve promjene…
“Društvo je za to bilo spremno i prije deset godina. Miu Hrvatskoj imamo LGTB osobe koje žive među nama, imaju djecu, ne samo iz prethodnih brakova. Idu u inozemstvo, posvajaju kao samci… Uvijek nađu put. Primjerice, više od 560 parova je sklopilo životno partnerstvo. Dakle, te osobe postoje i država bi to trebala prepoznati”, zaključio je Martinović.