Surać se prisjeća preminulog Ćustića: “Nakon njegove smrti sva igrališta, pogotovo dječja, trebala su postati sigurna – a nisu!”

Prošlo je 15 godina od najveće tragedije hrvatskog nogometa. U zadarskoj bolnici bitku za život izgubio je Hrvoje Ćustić. Emocije zbog njegove prerane smrti još uvijek su snažne.

Bivši igrač i kapetan Zadra, veteran Jakov Surać prisjeća se preminulog kolege.

– Suigrač sam i sumještanin Hrvoja Ćustića i bio sam vezan za njegov nogometni razvoj i karijeru. Prošao je uzraste u Zadru, poslije je nastavio u Zagrebu, malo u Međimurju te se opet vratio u Zadar i počeo igrati jedan ozbiljan nogomet. Baš kada se krenuo nogometno razvijati, nažalost, dogodila se tragedija koja je šokirala, ne samo nas, već cijeli nogometni svijet. Bio je izrazito brz, lijeva noga, jako dobar šut, centaršut… Jedan kompletiran igrač. Sigurno je spadao u uži krug kada govorimo o najboljim mladim igračima. To je Slaven Bilić i prepoznao, prisjeća se Surać.

Hrvoje Ćustić žrtva je hrvatskih stadiona. Zadobio je nagnječenje mozga i frakturu lubanje. Glavom je udario u betonsku ogradu na Stanovima. Borio se za loptu s nogometašem Cibalije i u drugoj minuti susreta doživio smrtonosnu ozljedu glave. Sve se moglo izbjeći da je fatalni zid bio obložen spužvom.

Kako njegova smrt ne bi bila uzaludna, misija nadležnih institucija je postrožiti uvjete za dobivanje uporabnih dozvola i insistirati na kvalitetnijoj infrastrukturi.

– Nešto se promijenilo, ali jako, jako sporo. Nažalost, mi smo takav narod i država da tek kada se nešto dogodi krenemo u realizaciju. Smatram da su se uvjeti nakon Hrvoja Ćustića trebali jako postrožiti i da su se sva nogometna igrališta, pogotovo ona dječja, trebala dovesti u okvire sigurnosti, nije zadovoljan Surać do danas poduzetim koracima.

Dobio je vlastitu ulicu u rodnom Zadru, ali inicijativa da nogometni stadion nosi ime Hrvoja Ćustića, unatoč početnom žaru i slozi, s vremenom je ugasla.

– Imamo jednu legendu, dečka koji nas je tragično napustio, ali ništa se do danas nije poduzelo po tom pitanju. Kako čujem u nogometnim krugovima, za sada se to neće realizirati. Ipak, siguran sam da će se u budućnosti morati dogoditi stadion u Zadru i da će se on morati zvati Hrvoje Ćustić! Debelo ću stajati iza toga. Isto očekuju i svi žitelji Zadra, smatra Surać.

Kada su čelnici UEFA-e ove jeseni najavili kako u Maksimiru planiraju srušiti postojeći stadion i izgradi novi za 32 tisuće mjesta, pojavila se informacija da se ide i u izgradnju i obnovu stadiona širom Hrvatske. Tri potpuno nova planirana su u Koprivnici, Šibeniku i Zadru.

– Ovo što mi sada imamo u Zadru velika je sramota za sport i za činjenicu što naši igrači predstavljaju u čitavoj Europi i svijetu. Klub smo koji je dao najboljeg igrača Luku Modrića. Zadar zaslužuje puno više. Po pitanju infrastrukture samo tonemo, zaključuje Surać.