Ugledni istraživač: “Za Crno brdo u Biljanama Donjim nije napravljena studija rizika”

Branimir k. Hackenberger istraživač je i autor preko 60 znanstvenih radova citiranih u međunarodnim bazama te suradnik na drugim europskim programima vezanim uz ekotoksikologiju voda i tla. Osnivač je Laboratorija za kvantitativnu ekologiju na Odjelu za biologiju osječkog Sveučilišta.

U razgovoru za Novosti kazao je kako za Crno brdo u Biljanama Donjim nije napravljena studija rizika.

Povišene količine aromatskih ugljikovodika (PAH-ova) i do 20 puta više od dozvoljenih, utvrdila je i trostruka neovisna studija koju su (o)davno dali izraditi u Eko-udruzi “Ravni kotari”.

Europska komisija dvaput je naložila državi da ukloni trosku, ali država sada trosku preko natječaja namjerava prodati.

– Nisam bio uključen ni u istraživanja ni procjene bilo kakvih studija. Ipak iz slučaja sanacije nekadašnjeg područja šibenskog TEF-a, poznato mi je da postoje određena realna i znanstvena pitanja na koja pak ne postoje odgovori. Mi moramo razlikovati dva pojma: jedno je opasnost, a drugo je rizik. Na primjer: vatreno oružje je opasno, ali ako je to oružje zaključano ili je u rukama stručne službene osobe, onda je rizik mali. Nakon što su laboratorijski nalazi prošlog mjeseca pokazali povećane razine određenih PAH-ova (policikličkih aromatskih ugljikovodika) u morskom sedimentu na području nekadašnje šibenske tvornice, jedan me novinar pitao bi li se ondje kupao da znam da se u sedimentu nalazi kemijska tvar benzo[a]piren, koji je kancerogen prve kategorije. Iako se ta tvar nalazi i u duhanskom dimu, a ima je i u asfaltu i općenito u produktima gorenja, vrlo je bitno o kojim koncentracijama je riječ. Dakle ne bih se kupao ako znam da je na tom mjestu benzo[a]piren prisutan, a da ne znam koliki je na tom mjestu rizik od njega. Stara toksikološka poslovica kaže: dosis sola facit venenum – samo doza čini nešto otrovom. Tvari koje se pak sada nalaze na mjestu tog “crnog brda” u Biljanama Donjim su opasne. Mangan uzrokuje bolest manganozu. Međutim, ako se on nalazi u nekom inertnom kemijskom obliku, kakvi su npr. većina silikata, ili je vezan za nešto drugo, možda je rizik mali, pa i zanemariv. Ali to nitko u ovom trenutku ne zna reći. Kada se radi studija rizika od tvari prisutnih u troski, onda najprije treba vidjeti da li rezultati koje su dali kemičari prelaze neke od graničnih vrijednosti rizika. Ako ne prelaze, onda je rizik prihvatljiv, ako pak prelaze, nužno je napraviti cjelokupnu analizu rizika, izjavio je istraživač.