Prije odlaska u mirovinu Šoša se prisjeća najtežih trenutaka: “Rekli su mi da miniram zgradu na Narodnom trgu! Grede stare 700 godina silovito su širile vatru”

Željko Šoša, zapovjednik Javne vatrogasne postrojbe Zadar, 17. travnja, dan prije svog rođendana odlazi u mirovinu.

Raspisan je natječaj za novog prvog čovjeka zadarskih vatrogasaca na mandat od pet godina.

– Po Zakonu o vatrogastvu mogu raditi maksimalno do 67. godine života. Vatrogasci bi morali i ranije otići u mirovinu, ali zapovjednik ukoliko je prije 65 ušao u mandat, može ostati. 18. travnja navršavam 67 i idem u zasluženu mirovinu nakon 46 godina staža, ako ćemo govoriti o beneficiranom plus ratnom 61,5 godina. No, i dalje ostajem volonterski predsjednik Vatrogasne zajednice županije i grada i potpredsjednik Hrvatske vatrogasne zajednice, tako da neću izbivati iz vatrogastva, kaže nam Šoša.

Zahtjevan, častan i požrtvovan, ovaj posao podrazumijeva nesebično izlaganje teškim i opasnim uvjetima.

Još uvijek aktualnog zapovjednika pitamo koju će intervenciju pamtiti kao najrizičniju i najproblematičniju svojoj dugoj karijeri.

– Nije dalek primjer. Prije dvije godine kada je gorjela zgrada na Narodnom trgu, to je bila jedna od najzahtjevnijih intervencija. Tamo smo potrošili 82 boce komprimiranog zraka. U mojoj povijesti nikad nismo iskoristili više od 40, 50. Čitav Poluotok praktički je jedna požarna zona. Grede su stare 700 godina, debele 30, 40 centimetara i mi ugasimo prostoriju, ali grede kroz zid gore i ulaze u druge stanove. Čovjek jednostavno ne zna što raditi u tom momentu. Po našim ovlastima mi čak možemo minirati zgradu da bi se spasile druge zgrade. U jednom trenutku glavni vatrogasni zapovjednik mi je rekao – ako ne možeš drugo, miniraj! To mi je jedan od najtežih trenutaka. Taman sam izašao iz bolnice, bio sam u koroni, stigao sam na teren u civilu. Sigurno najzahtjevnija intervencija, morali smo pilati grede, stavljati podupore kako vatra ne bi ulazila u druge stanove, radili smo vratolomije…, prisjeća se zapovjednik.

Prisjetio se i situacije kada mu je život bio ozbiljno ugrožen.

– Bilo je to kada se svojevremeno zapalila bivša tvornica Adria, ostao sam zarobljen u dimu, izolativni aparati počinju svirati, više nema zraka, a ni izlaza…  Vučemo se po cijevi, crni dim od stiropora je oko nas. Bilo je teških trenutaka, ali bilo je i lijepo, odgovara u pozitivnom tonu.

“Vojnici vatre” koji živote, imovinu i prirodne resurse brane od najsilovitije prirodne nepogode nerijetko rade s minimumom tehničke opreme i sredstava. Iako se u kolektivnoj svijesti nakon Kornatske tragedije promijenila percepcija o ozbiljnosti vatrogastva kao posla, problema je još mnogo.

Pitamo Šošu kakve promjene bi poželio svom nasljedniku i kolegama.

– U prvom redu želim da se poboljšaju plaće, jer plaće vatrogasaca su stvarno jako niske. Mi smo se kolektivnim ugovorom vezali za Grad Zadar, a do donošenja novog zakona koji je na snazi od 2020. mogli smo se vezati ili na državne službenike namještenike ili na gradove kao osnivače. Zadnjih 10,12 godina Grad Zadar nikako nije išao s plaćama gore, a država je svaku godinu dva, tri, dva, tri posto i to se nabirkalo. Želim im da riješe kolektivni ugovor koji ima dosta nedostataka, ja ću im ako treba pomoći što se tiče politike i Grada. Naravno, i da fala Bogu sveti Florijan  čuva vatrogasce, da se nikad nikome niša ne dogodi. Najgore je kada se dogodi zlo i netko strada na požarištu. Prošle godine imali smo jednog mladog vatrogasca koji je poginuo, da ne spominjem Kornatsku tragediju…, poručuje Šoša.