ZANIMLJIVOST Probali smo prošek kojeg rade u Poljoprivrednoj, prehrambenoj i veterinarskoj školi Stanka Ožanića

U vlastitoj proizvodnji, prošle su godine učenici i nastavnici Poljoprivredne, prehrambene i veterinarske škole Stanka Ožanića počeli s pravljenjem prošeka, okusima vrlo zanimljivog desertnog vina.

Upravo zbog toga što je pojam prošeka u ovim krajevima uvijek bio vezan uz određenu vrstu okusa, ovaj nas je poprilično iznenadio.

Prošek se, dakle, proizvodi u ovoj zadarskoj školi, gdje se odvija cijeli proces kojeg nam je predstavio Ante Gospić, dipl.ing.agri., nastavnik poljoprivredne grupe predmeta u ovoj školi, a ujedno i voditelj vinogradarske i vinarske sekcije.

– Prošek smo počeli raditi prošle godine u suradnji s Agronomskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu i profesorom Edijem Maletićem. To je bio svojevrstan projekt usporedbe prošeka dobivenog prosušenim grožđem iz sušare i prosušenim grožđem u plasteniku. Dakle, što se tiče našeg dijela, mi smo bili zaduženi za proizvodnju grožđa i prosušivanje samog grožđa dok se proces prerade, odnosno vinifikacija odvijala u Zagrebu. Na osnovu tog iskustva i samo smo odlučili čitav proces zaokružiti tu u školi tako da smo proizveli, za početak, stotinjak litara bijelog prošeka od dviju sorti, pošipa i vugave, kazao nam je Gospić.

Oni koji se i sami bave proizvodnjom prošeka znaju da to iziskuje određen postupak.

– Prošek je svojevrsno specijalno, odnosno desertno vino gdje je njegova karakteristika visok udio neprovrelog šećera i isto tako visok udio alkohola od minimalno 13 posto. Da bi se to omogućilo, odnosno da bi se to ostvarilo, grožđe je potrebno prosušiti da bi se uklonio višak vode, odnosno da bi se na taj način povećala koncentracija šećera. Kako toliko visoku koncentraciju šećera ne možemo dobiti na trsu, grožđe je potrebno prosušiti nakon same berbe. Princip je, ‘ajmo reći, jednostavan. Dakle, nakon berbe grožđe se stavlja na prosušivanje, bilo da se objesi na tavan ili poslaže na lijese u prozračnoj, toploj prostoriji. Konkretno, u našem slučaju, mi smo iskoristili naš plastenik koji se nalazi na Babindubu. Grožđe se dva i pol tjedna, skoro tri, tamo prosušivalo, uz redovno kontroliranje, okretanje itd. i onda se krenulo prerađivati.

Što se tiče same prerade, prerada se morala odvijati na jedan starinski način, a to je gaženjem. Zašto gaženjem, a ne u muljaču? Jer prosušene bobice su poprilično sitne i muljača ih ne može zgnječiti i na taj način osloboditi sok iz njih. Dakle, nakon gnječenja inokuliraju se kvasci i kreće proces alkoholnog vrenja paralelno s procesom maceracije koji će omogućiti veće izdvajanje soka iz mesa prosušenih bobica. Nakon tjedan dana odvaja se tekuća frakcija i nastavlja se vrenje tog već mladog vina u bačvi. Zbog velike koncentracije šećera i sam proces vrenja je poprilično spor, tako da, za razliku od ovih standardnih klasičnih vina, proces vrenja traje prilično dugo, pojasnio nam je Gospić cijeli postupak.

Kako je ovo pravi školski proizvod, u tom procesu sudjeluju i učenici.

– To su učenici 3. i 4. razreda smjera agrotehničar i poljoprivredni tehničar, fitofarmaceuti i agroturistički tehničari. Prisutnost učenika prilagođavamo potrebama same proizvodnje, bilo prije u vinogradu i kasnije u samom podrumu, kaže nam naš sugovornik.

Podrum Poljoprivredne, prehrambene i veterinarske škole Stanka Ožanića opremljen je za ovu proizvodnju, a prošek kao rezultat rada vrlo je visoke kvalitete i vrlo ugodnog voćnog okusa.

Njihov prošek nije imao službenu promociju, no prvi put je prezentiran, kažem na Gospić, prošle godine prigodom prezentacije manifestacije Sabatina, koja je održana u njihovoj školi. Tad je predstavljen prošek, proizveden u suradnji s Agronomskim fakultetom u Zagrebu.

No, osim prošeka, škola Stanka Ožanića ima i svoje vlastito vino.

– Prije suradnje s Agronomskim fakultetom u Zagrebu, surađivali smo, i još uvijek surađujemo, sa Sveučilištem u Zadru  gdje smo odrađivali praktičnu nastavu u njihovom vinogradu. Kao nekakvu kompenzaciju, odnosno nagradu za tu suradnju dobivali smo od njih određene količine grožđa koje smo vinificirali. Međutim, stupajući u suradnju s Agronomskim fakultetom, dobili smo od njih jedan vinograd od dvije i pol tisuće trsova. Nakon toga počinjemo s malo intenzivnijom proizvodnjom, odnosno s povećanom proizvodnjom tog vina. Što se tiče sortimenta, to su autohtone sorte. Od bijelih vina tu su debit, maraština, pošip i nešto vugave. Izdvojio bih posebnu sortu, a to je grk. Od crnih, tu je plavina i plavac mali, saznali smo od Gospića.

I vino i prošek trenutno se mogu isprobati u školi, no imaju i školsku zadrugu “Vridne ruke” koja često izlaže na raznim manifestacijama, bilo u Zadru ili Zadarskoj županiji i na njihovim štandovima uvijek ih se može naći.

No, tijekom proljeća svakako planiraju brojne akcije koje će iskoristiti i za promociju same škole kao i za promociju proizvoda “Vridnih ruku”.

Osim što su vrlo aktivni unutar samo škole, sudjeluju i na natjecanjima. Tako će i ove godine Poljoprivredna, prehrambena i veterinarska škola Stanka Ožanića sudjelovati na školskom natjecanju WorldSkills, a ranijih godina bila je i domaćin.

– Svi do sad održani WorldSkills, koji su se održavali na Zagrebačkom Velesajmu, naša škola im je bila domaćin u dvije discipline. Dakle,  disciplina agro, gdje se natječu učenici poljoprivrednih škola četverogodišnjih smjerova, i disciplina flora što je natjecanje cvjećara. Nadam se da će ista stvar biti i ove godine, najavio je Gospić.