ĐIR PO GRADU Postolarski obrt Matešić na Poluotoku je već 50 godina, danas ga vodi Marin, treća generacija postolara u ovoj obitelji
Svaki đir kroz Varoš nezaobilazno vodi kraj postolarske radnje obitelji Matešić. Ovaj je postolarski obrt na istoj lokaciji radi već punih pedeset godina.
Naime, Postolarski obrt Matešić u Kovačkoj ulici 12 otvoren je davne 1973. godine i na istom je mjestu i dan danas, a vodi ga Marin Matešić, već treća generacija postolara u toj obitelji. Dakle, radnju je otvorio Marinov djed, Nado Matešić, a njega je 1988. godine naslijedio njegov sin Zvonko. Nakon iznenadne smrti ovog poznatog i cijenjenog zadarskog postolara, obrt je naslijedio sin Marin.
Njemu u radi pomaže majka Nada, koju smo i zatekli u radnji u prigodi našeg posjeta.
Obzirom da je njezin sin već treća generacija u obitelji Matešić koja se bavi istim zanatom, što je danas prava rijetkost, rekla nam je u čemu je tajna.
– Ovaj posao najprije moraš voljeti, prvi i osnovno. Treba biti odgovoran. Ja kao mama i supruga od postolara godinama sam s njima tu u điru i najveći uspjeh od svega je kad ti se mušterija vrati i kad kaže „super je, zadovoljan sam“. I inače, ako nešto sumnjam, kažem da mi se jave i kažu je li bilo sve ok. Vraćanje mušterija je znak da si odgovoran, da dobro radiš i kvalitetno, stojiš iza svog posla, kazala je gospođa Matešić.
Kako je ova postolarska radnja već pet desetljeća na Poluotoku, vidna je razlika u vremenu kako je nekad bilo i sad.
– Drastično je sad. Znaju nam reći ljudi da su došli samo zbog nas u grad. Nemam više onog đira po gradu kao što je bio, smatra Nada.
– Moj suprug mi je pričao kad smo bili mladi, on je kod svog tate dolazio od malih nogu. Onda je počeo raditi, najprije jednostavnije stvari, a poslije je to usavršio do bola. Tako i moj Marin. Cijela srednja škola i fakultet dolazio je kod tate pomagati, lijepiti, malo brusiti i jednostavno je to zavolio, priča nam sugovornica.
U vrijeme kad je njezin suprug Zvonko počinjao, najviše je o postolarskom zanatu naučio od oca, a njezin sin Marin od svog oca, nitko od njih nije se školovao već su jedan drugom prenosili znanje.
Nekad je, prisjetila se Nada, bilo jako puno postolarskih radnji na Poluotoku, a danas ih je svega nekoliko.
– Moj je svekar radio nove cipele, baš su ih izrađivali, a sad dođe jedan u godinu dana pitati radimo li cipele, što se uopće ne isplati, samo se rade popravci, prisjetila se Nada.
Inače, upravo je ovaj obrt prošle godine u sklopu manifestacije Đir po gradu dobio nagradu za najljepše uređen izlog na Poluotoku.