Bruna Supičić: “Karneval ne košta, tuga što se događa! Dolazimo u nedjelju ‘prosvjedovati’ pod maskama!”
Matija Lipar
– Tužno i žalosno!, iskrena je reakcija Brune Supičić, predsjednice Karnevalske udruge Puntamika na vijest da se Zadarski karneval neće održati ni ove godine.
No, istinski zaljubljenici u maske i feštu se ne predaju.
– Naša grupa s Puntamike u nedjelju će biti u gradu, doći ćemo prosvjedovati, smije se Bruna.
Iako bez podrške Turističke koja se pravda izostankom financijske potpore iz Grada Zadra uslijed neizvjesne situacije s proračunom, Puntamičani će tradicionalno kroz maškarani mimohod potjerati zle duhove zime i prizvati proljeće.
– S autobusom ćemo se uputiti s Puntamike u 15 sati, preko mosta s našom muzikom, popiti kavu, prošetati gradom. Kažu novci su u pitanju, ma karneval ne košta! Ja sam 2004. godine počela raditi Zadarski karneval s kazalištem. I znam kako to izgleda. Djeca zapravo naprave sve. Tete u vrtiću i učiteljice ih dovedu na Branimir i krenemo do bine. Kazalište baš nikad nije tražilo novac. Ako im daju neku krafnu i sok, pa to ionako ide preko sponzora. Prema tome, ne vidim trošak u ovoj priči. I ono što me najviše pogađa je što kažu da Zadar nema tradiciju karnevala. Ima, ima, samo u Zadar su se naselili vrag zna odakle ljudi koji nemaju tradiciju. Oni koji su imali tradiciju, ti su umrli, kroz sarkazam će Bruna.
Zanima nas je li uspjela usaditi tradiciju ovog praznika u mlađu generaciju, onu koja će jednoga dana predviditi povorku maštovitosti, duhovitosti i originalnosti.
– Mame s Puntamike su se angažirale. Zamolile su me samo da budem uz njih, a da će one sve napraviti što treba za dječji karneval. Prošle godine je u dvorištu naše škole bilo 65 djece. Dosta za samu Puntamiku. Ja mislim da će mene zamijeniti moja praunuka. Ona je već mjesec dana zamaskirana svaki dan. Tako da vjerujem da će neka generacija mladih nastaviti tradiciju, optimistična je.
Punih trinaest godina Puntamičani su bili gosti Kaštela, grada u kojem je tradicija maškaravanja starija od 200 godina. Između njihovog druženja ispriječio se – novac.
– Ne možemo skupljati sami za autobus. Sada nam traže 3.800 do Kaštela, a bilo je 2 tisuće kuna. Mi to ne možemo podmiriti, svi smo umirovljenici, a Zadar nam ne pomaže. Tako da smo tužni jer se ove godine nećemo vidjeti, zaključuje Supičić.
