Ribar iz Sali o praznovjerjima: “Dovedeš žensku na brod po noći kada je nitko ne vidi da se pop*ša po mriži”

Ribarska praznovjerja važan su dio tradicijske kulture zadarskih otoka i priobalja što ukazuje na značaj koji je ribarstvo imalo za stanovništvo ovog područja.

Odnose se na određene zabrane komuniciranja, izbjegavanje pojedinih radnji i obavezno izvršavanje određenih rituala prije odlaska na ribanje, za vrijeme i nakon ribanja.

Sebastijan Raljević iz Sali za emisiju More HRT-a pričao je o nekima koja žive još danas.

– Prvo pravilo je ako ti ne ide ribanje da svoju ženu dovedeš na brod, po noći, kada je nitko ne vidi, i da se popiša po mriži. To ti može okrenuti sriću. To ljudi rade i dan danas, puno ljudi. Još ima jedna stvar. Ako na početku ribanja misliš da će biti neki problem, cijeli brod i mriža pospu se sa solju. Na taj način se izbjegavcaju uroci. Ribara se ne smije pitati di će, kad gre na ribe. To je jedno od najgorih pitanja. Ribaru se nikad ne smije reći ‘uvati šta više’, ‘dabog da uvati’ ili ‘uvati pun brod’. To se ne govori, to je jako loše, priča Raljević.

Vjerovalo se u štrige i štrigune, kada bi nekog pogledali uzrokovali bi razne nedaće, a ribarima slab ulov ribe. Bilo je važno ne susresti ih prije odlaska na brod.

Najpoznatije praznovjerje je ono da čak i samo prisustvo žene na brodu znači lošu sreću.

– Tradicija je da ženska ne gre na brod. Mada, nije toliko jako više. Ima i ženskih ribara, ispričao je.