Veljko Petranović o slaboj minutaži mladim igračima KK Zadar: “Nitko nije postao igrač sjedeći na klupi!”
Na jučerašnjoj utakmici u Zagrebu protiv Furnira, mladi igrači KK Zadar dobili su i više nego li skromnu minutažu. Krševan Klarica igrao je samo minutu i 44 sekunde, Antonio Sikirić minutu i 38 sekundi, Maksim Matulina nije ni ulazio u igru, dok Ivan Njegovan nije niti bio u zapisniku. Postavlja se pitanje, kad će to mladi košarkaš zapravo stasati u igrača i steći samopouzdanje, ako ne dobiva veću minutažu, i to čak niti protiv slabijih momčadi kao što je Furnir. Nije poanta u tome da se mlade zadarske snage stavlja u igru kad se vodi recimo 20, 30 razlike i kad je utakmica riješena. O tome smo kratko razgovarali s bivšim košarkašem Zadra, 64-godišnjim Veljkom Petranovićem, koji živi u slovenskoj Polzeli.
Najprije kakvo je vrijeme?
– Evo ovdje je sada minus pet, snijeg je padao jučer.
Mladi igrači Zadra dobivaju minute na kapaljku?
– To je malo čudno, ali najbolje je da to pitate trenera. Znam da još nitko nije postao igrač ako sjedi na klupi! Inače ne pratim utakmice KK Zadar, samo znam da igra Leon Šantelj, koji je sin od mog kućnog prijatelja. Ne radi se s mlađim kategorijama, jer da se radi izbacili bi se igrači, imaš ti igrače koji će sjediti na klupi, ali nemaš onoga koji će nešto igrati. Ja sam na primjer, 1974. godine došao u Zadar, 1. kolovoza počeo trenirati kod Uče Pulanića, i već nakon četiri i pol mjeseca treniranja, za vrijeme zimskih praznika sam igrao u kadetskoj reprezentaciji Jugoslavije. Moram reći da nema više zanesenjaka poput Uče Pulanića koji će raditi s mlađim kategorijama! Nema nikakvog plana ni programa u klubovima, sve te mlade igrače što su u KK Zadru bi trebalo dati na kaljenje, ako ima koji klub u Zadru staviti ih tamo na kaljenje pa neka igraju, jer na klupi nitko nije postao igrač!
Kažeš ima snijega, skijaš li?
– Ima u blizini Polzele skijališta, u blizini su Mozirje i Rogla, ne skijam ti ja, ja sam ti vlajo, stavim lopatu pod guzicu, ha ha ha…
Uvijek si bio mladolik?
– Evo dobio sam tri kila sada. Jesam li posijedio? ‘Ko je vidio sijedo magare, ha ha ha…ma imam možda desetak sijedih.
Nosiš li još brkove?
– Brkove sam skinuo još u Zagrebu u jednom frizerskom salonu, žena mi je rekla da ih ofarbam kako bi bili smeđi kao i kosa, jer da su požutjeli od cigareta. Ofarbali su mi brkove koji su na kraju ispali crni, a smeđa kosa, dođem ti ja na trening i govore mi da sam ih ofarbao, ja kažem ma nisam. Nakon toga sam ih obrijao i nikad ih više nisam pustio.