Što kada biste mogli sagledati sve fizičke aktivnosti koje svakodnevno obavljate – hodanje od prostorije do prostorije, pripremanje za posao, trčanje po stepenicama ili možda jogging oko zgrade – i saznati koje od njih donose najviše koristi ili štete vašem mozgu?
Nova studija pokušala je odgovoriti upravo na to pitanje. Pričvrstili su uređaje za mjerenje aktivnosti na 4.500 ispitanika u Velikoj Britaniji i mjerili njihove aktivnosti sedam dana. Istraživači su potom ispitali kako je ponašanje ispitanika utjecalo na njihovo kratkoročno pamćenje i vještine procesuiranja i rješavanja problema, javlja CNN, a prenosi N1.
Dobre vijesti su da oni koji čak i “malo vremena provedu u intenzivnijim fizičkim aktivnostima – čak i manje od 10 minuta – umjesto da konstantno sjede, spavaju ili se kreću polagano, imaju bolje rezultate na testovima kognicije”, kaže autor studije John Mitchell, doktorand na Institutu za sport, vježbanje i zdravlje na University College London.
Umjerena tjelesna aktivnost definira se kao brzo hodanje, vožnja bicikla ili trčanje po stubama. Intenzivnija fizička aktivnost, kao što je ples, jogging, trčanje, plivanje ili vožnja bicikla uzbrdo, poboljšat će vam rad srca i disanje.
Studija je objavljena u ponedjeljak, a njome je otkriveno da je tek desetak minuta umjerene do intenzivnije aktivnosti dnevno dovoljno za poboljšanje radnog pamćenja, a najveći utjecaj je na izvršne procese kao što su planiranje i organizacija.
Kognitivna poboljšanja bila su skromna, no benefiti su postali očitiji s vremenom i porastom intenziteta aktivnosti, objašnjava Mitchell.
“Budući da ne nadgledamo kogniciju ispitanika tijekom dužeg vremenskog perioda, može biti da ti sudionici jednostavno imaju veće kognitivne sposobnosti od prosjeka”, rekao je. “Međutim, također je moguće da čak i minimalne promjene u našim svakodnevnim navikama mogu donijeti dugoročne benefite za naše kognitivne sposobnosti.”
Steven Malin, profesor na odjeku za kineziologiju i zdravlje na sveučilištu Rutgers u New Jerseyu, kaže da studija pruža nove uvide u odnos fizičke aktivnosti i stanja mirovanja kao što je san.
“Često se ne istražuje povezanost fizičkih aktivnosti i sna”, kaže Malin.
I dok je studija imala svoja ograničenja kao na primjer nedostatak saznanja o zdravlju sudionika, rezultati pokazuju kako je “akumulacija svakodnevnih aktivnosti jednako važna, ako ne i važnija od ciljanog vježbanja”, dodaje on.
Studija je donijela i loše vijesti: više vremena provedeno spavajući, sjedeći ili u blagoj aktivnosti povezuje se s negativnim posljedicama na mozak. Studija je otkrila da se kognitivne sposobnosti smanjuju za 1 do 2 posto ako se vrijeme koje biste proveli u umjerenoj ili jačoj aktivnosti zamijeni sjedenjem ili spavanjem.
“U većini slučajeva vidjeli smo da loše posljedice ostavlja tek 7-10 minuta manje umjerene ili jače fizičke aktivnosti no inače”, kaže Mitchell.
Mitchell pak upozorava da se zaključci studije o snu ne smiju shvaćati doslovno. Dobar san ključan je za optimalno funkcioniranje mozga.
“Dokazi o važnosti sna za kognitivne sposobnosti vrlo su snažni”, kaže Mitchell. “Ipak, postoje dvije iznimke. Prvo, previše sna može biti povezano s lošim kognitivnim sposobnostima. Drugo, kvaliteta sna može biti mnogo važnija od trajanja. Naši uređaji mogu nam reći koliko je netko dugo spavao, ali nam ne mogu reći koliko kvalitetan je bio san.”
Potrebno je provesti dodatne studije kako bi se ovi zaključci potvrdili, ali i kako bi se bolje shvatila važnost svake vrste aktivnosti.
Ipak, studija naglašava kako “čak i minimalne razlike u ponašanju – manje od deset minuta intenzivnije fizičke aktivnosti – mogu donijeti značajna poboljšanja našeg kognitivnog zdravlja”, zaključuje Mitchell.