Đorđe Gagić o incidentu u Zadru: “Kakve veze sa sportom imaju ustašluk i ubijanja, ovo što doživljavam u Zadru, nijedan klub nije doživio u Srbiji!”
Kontaktirali smo Đorđa Gagića (33 god, 211 cm, 125 kg), košarkaša Borca iz Čačka koji je na nedavnoj utakmici u dvorani Krešimir Ćosić protiv KK Zadra, pokazao oba srednja prsta zadarskim gledateljima.
Podsjetimo kako je tribina iza koša na istoj utakmici bila ispražnjena. Gagić je inače porijeklom iz sela Biljana Gornjih kraj Benkovca.
– Nisam koristio oštre riječi niti jednog trenutka, nisam htio ništa govoriti nego sam pokazao ono što sam pokazao. To je bilo isprovocirano takvim jednim ogavnim i neljudskim dobacivanjima, izvan svake svake granice razuma i ljudskosti, a da ne govorim o sportu koji je bio na posljednjem mjestu!
Cijelu utakmicu sam to trpio, znamo tko tu i zašto sjedi, i tko dolazi u goste domaćoj momčadi, smatram da su organizatori utakmice trebali puno ranije reagirati, i da te gledatelje samo maknu nekoliko redova dalje. Kad ti netko stoji na metar udaljenosti i govori ti neke stvari za djecu i drugo. U redu, psovke se u našem narodu uzimaju kao dobar dan, ali kad kažeš da ćeš klati djecu, to već nema nikakve veze s razumom. Niti jednog trenutka navijačima nisam ništa rekao, ni jednu psovku im nisam uputio. Između ostalog, moji prijatelji koji su igrali u hrvatskoj košarkaškoj reprezentaciji su me zvali kako bi mi dali podršku, apsolutno svjesni što se mi dogodilo, i u potpunosti me razumiju!
Sportaši su emotivci, kad cijelu utakmicu nešto trpiš, i kad se prijeđe granica, naravno da će svaki čovjek reagirati na način na koji sam ja reagirao, i da će eksplodirati. Kao sportaš sam stiskao zube svih četrdeset minuta, dok nisu počeli spominjati ustaše i što će raditi djeci! Ono dobacivanje “svinjo debela” je bilo smiješno, rekao sam im “bila bi dobra janjetina”, kažu mi oni meni: “‘đe ćemo je peći”, a ja njima: “možemo i kod mene i kod tebe, samo da bude dobro janje”, dakle, sve sam okrenu na šalu! Kasnije kad su počeli sa dobivanjem da će j….i srpsku djecu, i klati ih, kao što su ustaše radile oko Benkovca, to ne mogu razumjeti. Kakav to bolesni um moraš biti da tako nešto vičeš, i to na košarkaškoj utakmici gdje nije bilo provokacija ni s moje strane, a ni sa strane moje momčadi, govori Gagić, i nastavlja:
– Nisam krenuo u obračun sa sucima, već sam samo vikao suigračima koji su me držali da me puste, mene su iznervirali moji što su me držali. Samo sam htio prići sucu i kazati mu je li normalno da se na košarkaškoj utakmici takve stvari dobacuju, inače, ništa konkretno nisam imao protiv suca. Izgledalo je kao da ću nekog udariti, ali to nikad ne bih napravio, jednostavno sam kao čovjek bio povrijeđen, samo sam htio to reći sucu. Pošto sam već dobio tehničku, osjetio sam potrebu kazati sucu u čemu je problem i zašto sam tako reagirao.
Ne ponosim se mojim postupkom, ali to je bilo isprovocirano, uzmite bilo kojeg čovjeka i stavite ga u moju situaciju, pa ćemo vidjeti kako će reagirati! Ljudi sjede u kafiću i netko nekome opsuje majku, a ovaj mu čašom razbije glavu, a ne tu u dvorani na metar i pol, gdje vam psuju majku, oca, djeda, baku. Kad sam odlazio s parketa i krenuo prema tunelu, meni su najprije isto tako pokazivali srednji prst, trčali su kao hijene prema meni s tribine i pokazivali mi srednji prst, i što sve nisu dobacivali, od djeteta pa dalje. Ja sam im samo na isti način odgovorio.
Ponavljam, ono “svinjo debela” me niti malo nije naljutilo, to bih bio čak i istrpio, ali za ovo drugo, tu već postoji granica. Još jednom govorim, kad ti netko kaže da će ti klati i j….i djecu, i to u kraju odakle potječem, to boli! Kakve veze sa sportom imaju ustašluk i ubijanja?! To se nikad nije desilo u Srbiji, bilo koji hrvatski klub koji je došao bio je lijepo dočekan, korektno i pošteno dočekan! Ovo što ja doživljavam kad dođem u Zadar, to nijedan hrvatski klub nije doživio kad dođe u Beograd, ili bilo gdje drugdje u Srbiji. Zadar je grad košarke, i navijači se razumiju u košarku, ali trebaju gledati košarku, a ne ove sporedne stvari koje nikome dobro nisu donijele, zaključio je Đorđe Gagić.