Čudno vrijeme je stiglo! U Posedarju rodila smokva. Novaković: “Propupala je i trešnja, to nije dobro, nije zdravo”

Jedna od najčešćih asocijacija na ljeto spoj je opojnog mirisa mora i smokvinog soka.

No, zbog klimatskih promjena i neuobičajeno visokih temperatura, voćka koju nazivamo “kraljicom Mediterana” već je dala prve plodove.

Umjesto da mjesec siječanj ispraćamo diveći se cvatu jarko žutih cvjetova nježne mimoze koja nam tradicionalno uljepšava dane hladne zime, kod Eugena Novakovića u Posedarju gotovo da bismo mogli nabrati košaricu drevne voćke hrvatskog priobalja i otoka.

Čudo prirode koja nas istovremeno fascinira i zastrašuje.

– Do prije dva, tri dana je bila južina, toplo. Čak su i neke voćke poput trešanja propupale, skoro bi i one trebale roditi. To nije dobro, nije zdravo. Smokva nikada nije rodila u ovo doba, dogodi se da možda krenu tjedan dana ranije, ali ovakvo što ne pamtim. Vrlo rizična situacija, jer probudile su se, sokovi su tu i oni se sada vrlo lako mogu zalediti. U tom slučaju puca stablo. Znači, sokovi su ispod kore, kolaju između kore i debla, a recimo jutros je bilo minus dva stupnja, što je vrlo riskantno. No, poljoprivreda je tvornica na otvorenom. Jedino mi je žao što nas nitko ne pita kako prolazimo, priča nam Novaković.

Na svojoj zemlji ima 120 stabala koje prosječno daju sto kilograma ploda. U posao unosi mnogo ljubavi, ali izostaje potpora struke.

– Svaki drugi dan uberemo desetak kilograma s jedne smokve. Nažalost, nemamo savjetnike, ni za smokvu, ni za maslinu. Nemamo agronoma za mediteranske kulture. Osobno pravim kavovinu od smokve. Degustirali smo je na Sabatini. Svi su bili oduševljeni. Ne treba joj šećera, voćna je, nema kofeina, teina, posebna je. No, što je problem? Dok ja dođem do certifikata mogu proći i godine. Ne znate tko ga daje, Prehrambeni fakultet u Zagrebu ili Osijeku. A ovi u Osijeku nemaju pojma što je smokva, pomalo razočarano će Novaković.

Kilogram smokava danas se kreće od 80 do 100 kuna.

– Mi u Posedarju jedini okrećemo smokvu, jednaka je s obje strane. Kažemo da se kao plastelin lika pod prstima, sočna je, meka i od nje mogu napraviti što god hoću. Osobno svake godine izbacim neki proizvod. Tako sam došao na ideju za čips od smokava. A vjerujte, muka je sa skalpelom rezati smokvu na pet ploškica od dva milimetra pa je s dvije špatule okretati. Ali kad je napraviš, to je nešto strašno! Ma kakav čips od krumpira i ulja, zaključuje Novaković.