Lošije od lošeg koncesionara je da nam plažama upravlja – banka! Barić: “Ograde ostaju još barem šest, sedam godina”

Svakodnevno čitamo vijesti o uzurpaciji pomorskog dobra, prisvajanju plaža, uništavaju prirodnih resursa i prekomjernoj gradnji na obali mora.

Pomorsko dobro opće je dobro i pripada svim ljudima.

No, u trenutku kada smo kapital stavili ispred čovjeka, i to ustavno pravo došlo je pod upitnik.

Hoće li novi Zakon o pomorskom dobru biti na strani održivog razvoja i javnog interesa ili zakupaca?

– Kažu da plaže neće biti zatvorene. One možda neće biti zatvorene ogradama, ali postoji mogućnost da koncesionar kontrolira nazočnost ljudi na svom koncesijskom polju ako znamo da je u zakonu određeno da je 70 posto zatvorenog tipa, a 30 posto za opću, javnu uporabu. Znači, i ako nema ograde neka kontrola će postojati. Najvjerojatnije će to biti redari koji će kontrolirati nazočnost na njihovoj površini. To je i kontra Ustava, jer znamo da je pomorsko dobro opće dobro. Ne bi smjelo biti nikakvog ograničenja nazočnosti, kaže nam Denis Barić iz Otočnog sabora, predsjednik udruge koja okuplja otočane i sve prijatelje mora.

Iako novi zakon zabranjuje ograđivanje i naplaćivanje plaža, opće dobro neće tako brzo biti dano na uživanje svima.

– Ako dođe do izglasavanja ovog zakona koncesionari imaju pravo na stečajno pravo. To znači da se tek po isteku njihovih koncesija radi po novom zakonu. Mi procjenjujemo da ove plaže koje su sada zatvorene ostaju takve narednih šest do sedam godina, upozorava Barić.

Neki će konstatirati da je i od najgore koncesije lošije da je uopće nema jer koncesija jamči održavanje. No, lošije od lošeg koncesionara jest da plažama kao posebno vrijednom resursu upravlja – banka!

– Riječ je o založnom pravu. Dakle, koncesionar založno pravo daje banci, a tu je i koncesijski ugovor. Znači, koncesionar ide u banku, diže kredit za svoje polje, za svoju gospodarsku djelatnost. U slučaju njegovog propadanja i ne vraćanja sredstava banci, ona postaje koncesionar. Dakle, može nam se dogoditi da nam banke postanu vlasnici općeg dobra, znači svih koncesijskih polja i ugovora, u konačnici plaža, priča nam Barić.

Postoji bojazan od prekomjerne gradnje u okviru koncesije za gospodarsko korištenje pomorskog dobra. Ostavlja se prostor za ignoriranje obaveze poštivanja principa zaštite okoliša.

– Ovaj zakon nije u suglasnosti sa zakonima o gradnji, prostornom planiranju i okolišu. Nije prilagođen rezoluciji iz 2014. godine koja govori da se prije donošenja odluke o izvođenju radova na pomorskom dobru treba donijeti mapa planiranja na pomorskom dobru, zaključuje Barić.