Zadarske psihologinje u svom istraživanju potvrdile da 70 posto Hrvata nema socijalnu distancu prema djeci s poteškoćama

Građani Hrvatske imaju izrazito pozitivne stavove prema djeci s teškoćama u razvoju, pri čemu pozitivnije stavove imaju ispitanici koji više znaju, pokazalo je nedavno istraživanje objavljeno u časopisu Revija za sociologiju. Telefonsko istraživanje provele su psihologinje Sveučilišta u Zadru na reprezentativnom uzorku od 600 punoljetnih građana, pokazuje da se 86 posto sudionika osjeća donekle ili potpuno ugodno u blizini djece s teškoćama u razvoju.

93 posto ispitanika se susreće s njima, a 70 posto ispitanika izjavilo je da nema nikakvu socijalnu distancu prema djeci s poteškoćama.  Rezultati pokazuju da se žene, osjećaju ugodnije u njihovoj blizini, nego muškarci. Osobe nižeg obrazovanja i starije dobi izražavaju veću socijalnu distancu, ali stariji sudionici pri kontaktu otvorenije pristupaju djeci s teškoćama u razvoju, pokazuje istraživanje.

Stav prema djeci s teškoćama u razvoju određen je znanjem, pri čemu građani s najmanje znanja imaju najizraženiju socijalnu distancu, doživljavaju najveću razinu neugode pri susretu s djecom s teškoćama te rjeđe ulaze u kontakt ili ga potiču. Rezultati istraživanja ohrabruju i pokazuju da u Hrvatskoj postoji pozitivan trend promjene stavova prema djeci s teškoćama u razvoju, no treba uzeti u obzir i oblik predrasude. Tradicionalni oblik uključuje iskazivanje negativnih stavova, dok moderni uključuje odbijanje iskazivanja predrasuda zbog njihove društvene nepoželjnosti, napominju Marina Vidaković, Matilda Nikolić Ivanišević, Andrea Tokić, Jelena Ombla i Ana Slišković, prihologinje s Odjela za psihologiju Sveučilišta u Zadru.

Pozitivni stavovi izraženiji su kod mlađih, a negativni kod starijih osoba, po čemu se vidi utjecaj inkluzivnog odgoja i obrazovanje koji se u Hrvatskoj njeguju posljednjih tridesetak godina, ocjenjuju psihologinje.  Zanimljivo je i sasvim neočekivano da se (ne)imanje djeteta s teškoćom u obitelji nije odrazilo na stavove građana, ističu. Naime, 5,7 posto sudionika ima dijete s teškoćama, a  7,1 posto imalo je dijete s teškoćama u užoj obitelji. 8,1 posto njih imalp je takvo dijete u široj obitelji. Unatoč nedostatcima, istraživanje ukazuje na prihvaćanje djece s teškoćama u razvoju u hrvatskom društvu te ističe ulogu znanja i kontakta u borbi protiv stigmatizacije ranjivih skupina. Rezultat još jednom sugerira da je ulaganje u znanje najefikasnije način mijenjanja stavova i okosnica za kreiranje intervencijskih strategija, ističe se u istraživanju