Razgovor sa Samovojskom pred Japan: “Podcijenimo li Japan, mogli bi se lako poskliznuti na koru od banane, sa Zadrom me vežu lijepe uspomene!”

Hrvatska nogometna reprezentacija sutra od 16 sati u Al Wakrahu na stadionu “Al Janoub” kapaciteta 44.325 mjesta, igra protiv Japana susret osmine finala na SP u Katru. Utakmicu će suditi 40-godišnji Ismail Elfath, Marokanac s američkom putovnicom. Kontaktirali smo doajena hrvatskog sportskog novinarstva, 71-godišnjeg Antona Samovojsku, koji je stručni komentator u emisiji Qatara na HRT-u. Popularni Vojska u mladosti je  igrao nogomet za zagrebačko Jedinstvo u ondašnjoj 2. ligi, bio je i istaknuti igrač malog nogometa, više puta je osvojio turnir Kutija šibica. Majstorski je kandidat u šahu, inače, Vojska je diplomirani arheolog.

Sutra nas očekuje utakmica istine?

– Mi smo već jednu utakmicu u kojoj nam je bilo biti ili ne biti igrali s Belgijom, sutrašnja utakmica s Japanom nam je isto takva, gdje treba pokazati jesi li ili nisi! S Japancima smo već imali do sada dva okršaja na Svjetskim prvenstvima, 1998. u Francuskoj smo ih dobili s 1-0 pogotkom Šukera, dok je susret 2006. u Njemačkoj završen rezultatom 0-0, a moglo je završiti našom glatkom pobjedom, ali Srna nije iskoristio kazneni udarac. Također, Niko Kranjčar je fenomenalnim udarcem pogodio gredu.

Bilo bi pogubno podcijeniti Japan?

– Japan treba shvatiti ozbiljno, jako su neugodna momčad, ljudi misle da je njihov adut samo brzina, moram još spomenuti i njihovu nevjerojatnu disciplinu, red, rad i odgovornost! Imamo sve više Japanaca koji igraju u europskim klubovima, stoga je njihova reprezentacija većinom sastavljena od igrača koji igraju u Europi. Oni su dobrodošli u Europu zbog toga, jer s njima klubovi nemaju apsolutno nikakvih problema, upravo zbog njihove super discipliniranosti. Još nešto bih spomenuo, Japanci na najljepši način pokazuju mentalitet svoje nacije, kroz nogomet koji igraju. Pogubno bi za nas bilo podcijeniti Japan, njih treba tretirati dvostruko opreznije nego recimo Španjolsku! Upravo se to dogodilo da su ih podcijenili Španjolci i Nijemci, pa su se poskliznuli kao na koru od banane!

Izbornik Dalić će prema najavama u špici napada umjesto s Livajom krenuti s Petkovićem?

–  Protiv Japana treba imati više aduta, jedan od njih je i visina. Premda Japanci u obrani imaju stopere solidne visine, 186 do 188 cm, što je dobra visina za stopera. Smatram da Dalić vjerojatno misli kako nam u špici treba igrač koji može skočiti i odigrati nešto glavom, tu je Petković nešto bolji od Livaje, ali očito je da Livaja nema snage za svih 90 minuta, to se i vidjelo na utakmici s Belgijom. Međutim, kad bi se mene pitalo, poštivao bih staro nogometno pravilo da se ne mijenja momčad koja prolazi i pobjeđuje!

Junačina je posljednjih dana naš reprezentativac 20-godišnji Joško Gvardiol, svi mediji pišu o njemu, može li to po njega imati negativni učinak?

– Naravno da to može imati negativan učinak, ali moram reći da je Gvardiol svakako atipičan lik u nogometnom svijetu. Taj mladić je toliko zreo, pametan i normalan, on je na zemlji od glave do pete, glava mu nije u oblacima niti slučajno! Kad je imao samo 17 godina, u intervjuima se već moglo primijetiti koliko je on zapravo zreo mladić. Da samo vidite njegovu sobu u Zagrebu u stanu u kojem je živio s roditeljima, naime, na zidu sobe je na velikom papiru sebi napisao na koji način misli postati veliki nogometaš. U sredini papira je pisalo – uspjeh, a oko tog natpisa je pisalo – kako doći do uspjeha? Dalje, pisalo je – plan A: doći do top kluba!, plan B: ne postoji, postoji samo plan A! Također, napisao je sebi da na društvenim mrežama može biti dnevno najviše 20 minuta, i to u današnje vrijeme kada djeca 24 sata na dan vise na društvenim mrežama, to je nevjerojatno! Još nešto, Gvardiol, uostalom kao i Modrić, su specifični ljudi, Luki ne može ništa nauditi, jer su mu u glavi samo obitelj i karijera.

Imate li kakvih poveznica sa Zadrom?

– Ljetovao sam godinama u Biogradu, dok me sa Zadrom vežu lijepe uspomene. Igrao sam u Zadru mali nogomet još krajem osamdesetih godina s pokojnim pjevačem, genijalcem Tomislavom Ivčićem, koji je znao haklati s nama novinarima, čak je znao dolaziti i Mladen Grdović, sa Zadrom me veže i Dado Pršo. Pratim i košarku, sjećam se utakmica između zagrebačke Lokomotive, i Zadra s Pinom Giergiom i Krešom Ćosićem. Zadar je onda bio atomski klub, bila su to genijalna vremena, dok je Krešo po meni naš najbolji igrač svih vremena!