Torić odgovara zlim jezicima: “Više nema ni bazena, ni apartmana, spojili smo katove i napravili sobe za djecu i prostor za učenje”
Privatni album
Na lijepu vijest da je obitelj Torić koju čine otac Mateo i osmero maloljetne djece uselila u novi, za potrebe velike obitelji adekvatan dom, u čemu su im donacijama pomogli građani toplog srca, nadovezali su se ‘zli jezici’ koji u komentarima podno članaka bez zadrške progovaraju o neskromnosti, nepotrebnom luksuzu, pretencioznosti…
Matea kojem se život smrću supruge preko noći preokrenuo, nazvali smo i otvoreno upitali misli li se baviti turizmom u objektu koji se proteže na 350 metara kvadratnih, je li birao kuću s bazenom, kako će iskoristiti prostor komforne dvokatnice? Sve ono što kritičare, uvjerili smo se, zanima.
– Ma kakav turizam! Nećemo se njime baviti. Godinu dana smo čekali useljenje baš radi adaptacije. Apartmana više nema. Povezali smo prvi i drugi kat kuće. Naime, na prvom katu su bile tri sobe, pa smo apartmane pretvorili u preostale sobe za djecu. Na mjestu gdje su bili dnevni boravak i kuhinja stavili smo radne stolove i stolice gdje djeca uče, jer sobe su same po sebi bile premale da u njih stane taj dio namještaja, odgovara Mateo i napominje da se i sam susreo s negativnim komentarima, posebice u vezi bazena.
– Najviše je kritika upućeno zbog bazena, istina, on je simbol luksuza, ali za mene je iskreno prije svega simbol opasnosti. Tako da ga više nema. Zatvorili smo ga i na njega stavili stol i stolice kako bismo mogli boraviti na otvorenom. Djeca su mala, voda ih vuče i ne bih bio miran da smo ga ostavili. Jednom sam otišao samo do dućana i od straha sam se vratio za nekoliko minuta kući, priča Mateo.
Na kupnju žute dvokatnice prvenstveno su se odlučili zbog lokacije.
– Bokanjac nam je bio važan, jer moji žive u blizini, pa mogu uskočiti za pomoć. S druge strane, nije bilo lako naći kuću u cjenovnom rangu koji smo prikupili, a nismo smjeli potrošiti ni više ni manje novaca. Većina kuća je bila u rohbau stanju i zahtijevale su još puno investicija, kazuje.
350 metara kvadratnih obuhvaća i podrum. Njega je Mateo također prilagodio potrebama djece.
– Njega smo pretvorili u prostor za igru, a u jednu sobu smo stavili spužvasti materijal, jer djeca treniraju ritmiku pa ovdje mogu vježbati, zaključuje Mateo koji je zahvalan svima koji su pomogli i, kaže, ne uspijeva iznaći prave riječi kojima bi mogao izraziti svoje osjećaje.
