Zadranin Saša Began primio nagradu za kuhara godine: “Kao mali, u maminoj kužini počistio bih sve ostatke kreme iz posude, ha, ha. Rano sam znao što ću biti”
Kuharstvo je umjetnost, no da bi netko bio vrhunski kuhar, mora znati kako jelu dati dušu.
Originalan potpis na delicijama Saše Begana iz zadarskog restorana Foša, prepoznao je žiri na Danima hrvatskog turizma te mu dodijelio prestižnu titulu kuhara godine.
– Svaka nagrada je dokaz da netko vrednuje vaš trud. Kada nakon duge i iscrpne sezone dobijete mail u kojem stoji dokaz da se vaš rad cijeni, to je prije svega duhovna nagrada, kaže nam Saša.
Kuhanje je, kao i većina znalaca, zavolio i naučio u maminoj kužini.
– Još kao dijete sam volio jesti, tako da mama sa mnom nije imala problema. Kada bi se nešto mijesilo, uvijek sam virio, promatrao proces, kupio ostatke sa stola, ali i počistio sve ostatke kreme iz posude, ha, ha. Rano sam počeo i kuhati, jer kad volite jesti, morate sami znati pripremiti jelo. Već u petom, šestom razredu, kada se počelo razgovarati o upisima u srednju školu, odmah sam znao da ću se školovati za kuhara. Učiteljice su bile iznenađene kako sam tako odlučan u odgovoru, priča nam Saša.
Zanimalo nas je koje je omiljeno jelo chefa koji svojim kulinarskim umijećem i dugogodišnjim iskustvom zadivljuje gastro znalce.
– Riba u prvom redu. Vezujem je uz odrastanje, Mediteran na kojem živimo, ali i restoran u kojem sam se ostvario kao kuhar, odgovara.
U Hrvatskoj, priča nam Saša, zahvaljujući društvenim mrežama, food blogerima i medijima uvelike se popularizirala njegova struka.
Lokalnom i nacionalnom gastro scenom je zadovoljan, ali otvoreno kazuje kako potencijal ne iskorištavamo do kraja.
– Volio bih da se više koristi lokalna hrana. U našem kraju imamo vrhunske namirnice na kojima nam zavide diljem svijeta i trebamo ih primjenjivati u kuhinji. To je ono što daje prepoznatljiv štih. Kada gost sjedi s čašom vina i pijatom ispred sebe, u svakom trenutku mora znati gdje je i koje je godišnje doba, to je nekako moja filozofija, zaključuje Saša.