Plenkovićevih šest godina na čelu Vlade; Zadarski sociolog Marcelić: “Demografija je loša, pravosuđe stoji jako loše, obrazovanje je bez pomaka”

Andrej Plenković proslavio je šesti premijerski rođendan. Predsjednik Vlade postao je 19. listopada 2016. nakon što su ga zastupnici u Saboru potvrdili većinom glasova.

Početkom svibnja oborio je rekord koji je dotad držao Ivo Sanader, postavši najdugovječniji hrvatski premijer u povijesti.

Veliki korupcijski skandali zbog kojih su morali otići brojni ministri (pogotovo iz njegove prve Vlade), mijenjanje koalicijskih partnera u hodu (HNS umjesto Mosta, u prvom mandatu), velike krize – od pandemije koronavirusa, potresa u Zagrebu, a onda i katastrofe na Baniji; velika (geo)politička, sigurnosna i energetska kriza uzrokovana ruskom invazijom na Ukrajinu, te galopirajuća inflacija – najvažniji su događaji s kojima se Plenković suočavao u svojih šest godina stolovanja u Banskim dvorima.

Šest godina mandata Andreja Plenkovića u Newsnightu prokomentirao je zadarski sociolog Sven Marcelić.

“Kao sociolog gledam stvari strukturno (demografija, društveni sustav, politika kao sustav). U takvom kontekstu ne mogu biti pozitivan oko Plenkovićevih šest godina. On je najdugovječniji hrvatski premijer, imao je dovoljno vremena pokazati i sposobnosti i stremljenja. Rekao bih da iz ovih aspekata koje sam spomenuo, imamo sve jaču nejednakost u regionalnom smislu, demografija je loša, Hrvatska u kontekstu pravosuđa stoji jako loše, u usporedbama s međunarodnim komparacijama, obrazovanje je bez pomaka, u borbi s koronom imali smo najveću stopu smrtnosti, obnova u krajnjoj liniji stoji i ide sporo, korupcija… Kad se sve stavi na kup, razloga za osobito pozitivnu evaluaciju nema. Najpozitivnija osobina po meni je određena stabilnost koju Hrvatska ima, kreće se u smjeru europskih integracija – ta vanjska politika je konstanta”, kazao je.

Odgovarajući na pitanje je li Plenković doveo HDZ u centar, Marcelić kaže:

“Jedan od njegovih iskoraka je bio vezan uz Istanbulsku konvenciju, tu se vidjela određena volja da se neke teme stave u fokus. On definitivno koristi tu vrstu pomaka prema centru i sebe kao osobe koja dolazi iz briselskog miljea, miljea diplomacije, modernijeg desnog miljea. HDZ je više sidrio prema centru. Pitanje je što bi bilo da je Domovinski pokret bio nešto jači, a HDZ nešto slabiji. Znamo da je DP kao opcija dizajniran kao manji partner u Vladi”.

Prokomentirao je odnos Andreja Plenkovića i Zorana Milanovića.

“Možemo pratiti njihov sukob dosta dugo iako su po meni ista osoba – kad pogledate biografiju, slični su i moguće da njihov antagonizam ima neke strukturne razloge. Opozicija je fragmentirana, puna je mandžurijskih kandidata, u takvom kontekstu gdje HDZ ima kontrolu nad velikim dijelom hrvatskog društva, koristi se izraz zarobljavanje države. Tu HDZ ima što pokazati. Zanimljivo je kad gledate sam HDZ, u njemu gotovo nikad nema otpora prema korupciji i bilo čemu drugom, moralni osjećaj obaveze da se buni protiv nečega unutar stranke. Jedina veća pobuna protiv Plenkovića bila je vezana uz Istanbulsku konvenciju, koliko se sjećam, tako da Milanovićeva pozicija je takva da može biti najartikuliranija oporba koja postoji. Koristi poziciju da nije ovisan o politici kao dobar dio saborskih zastupnika. On jedini može biti dovoljno glasna opozicija Plenkoviću i on to koristi”, istaknuo je Marcelić.