Josip koji je izgubio šake, nogu i vid sada je završio studij psihologije u Zadru: “Jako puno su mi pomogle kolege s fakulteta i asistenti”

Josip Milković postao je prvostupnik psihologije na Sveučilištu u Zadru i tu ne misli stati.

Nastavit će školovanje još dvije godine kako bi stekao zvanje magistra psihologije, a potom se planira zaposliti u struci. Josip već ima diplomu s Građevinskog fakulteta, a ovaj u Zadru upisao je nakon što se oporavio od teških ozljeda koje je zadobio kao polaznik časničke škole na vojnom vježbalištu “Cerovac” kod Karlovca.

U travnju 2016. godine došlo je do eksplozije, Josip je bio u neposrednoj blizini sa svojim instruktorom.

Ozljede su bile toliko teške da mnogi nisu bili vjerovali da će preživjeti. Izgubio je obje šake, nakon sepse amputirana mu je lijeva noga kod natkoljenične kosti, od mehaničkog udara i topline ostao je slijep. Imao je brojne ozljede unutarnjih organa. Bio je 52 dana u komi.

Ali, Josip se nikad nije prepustio tjeskobi. Upisao je fakultet, bio je jedan od boljih studenata i s visokim prosjekom završio je studij.

– Ma… tako… 4,3 ili 4,4, ne znam stvarno…. Uglavnom su četvorke i petice, možda koja trojka, odgovara Josip za 24 sata.

– Idem dalje, ovo je bilo samo zagrijavanje. Jako puno su mi pomogle kolege s fakulteta, asistenti, svaki zadatak je zahtijevao dobru organizaciju, mnoge podatke je bilo teško naći i trebalo je dosta literature iščitavati. Nije ovo samo moj uspjeh, nego svih zajedno. Ja sam ipak ograničen i od velike važnosti mi je ta pomoć. Ali kod profesora sam imao isti tretman kao svi ostali, jedino što sam odgovarao usmeno ono što su kolege imali pismeno, kaže Josip kojemu je u svemu velika pomoć i podrška njegova majka Ankica. S njim je u Zadru, pomaže mu u svemu što treba.

– Mama se žrtvuje za mene, stalno je sa mnom u Zadru, ali kako imam asistenta ona dio vremena može biti slobodna. Bez nje ne bi ništa funkcioniralo, kaže ovaj 28-godišnjak koji se iduće dvije godine planira posvetiti studiju, a onda kreće u potragu za poslom.

– Vidjet ćemo za posao, ali volio bih pomagati kroz psihoterapiju, motivirati ljude… Širok je spektar u psihologiji, ima puno područja kroz koja možete djelovati i vjerujem da će se naći prostora za mene. Volio bih biti koristan u društvu, pomagati, imati radnu obavezu. Meni su mnogi puno pomogli i volio bih to vratiti drugima kroz svoj rad, otkriva Josip.