Jedan od najpoznatijih hrvatskih ratnih zapovjednika Ante Gotovina danas slavi 67. rođendan. Rođen je na Pašmanu 12. listopada 1955. godine u ribarskoj obitelji. Već prije 18. godine pridružio se francuskoj Legiji stranaca u kojoj je služio više godina. Kada je počeo Domovinski rat pridružio se obrani, a zbog svojeg je vojnog znanja brzo napredovao.
Gotovina je dobivao najteže vojne zadatke, poput konsolidiranja i spašavanja hrvatskih strateških pozicija na livanjskom ratištu 1992., a ostavljena mu je odgovornost i za vrlo riskantnu vojnu operaciju Maslenica 1993., najtežu i najkrvaviju operaciju cijelog rata. Nakon konsolidiranja bojišta na Livanjskom polju, Gotovina je, što će kasnije svjedočiti i Davor Domazet Lošo, već 1992., pokazujući u smjeru Bosanskog Grahova i Dinare, kazao:
“Ovuda ćemo proći i osloboditi Knin.”
Iskusni Bobetko je svog vojnog ljubimca, legionara Gotovinu doslovce zatrpavao udžbenicima JNA, kako bi proučio i proniknuo u način razmišljanja JNA oficira. Gotovina je tako postao “najpotpuniji” ratni zapovjednik HV-a, sposoban koristiti mane i vrline dva potpuno različita vojna koncepta, onog zapadnjačkog koji je naučio još kao specijalac, prvi padobranac i ronilac Legije stranaca, i sada već kao poznavatelj klasičnih vojnih strategija istočnjačke JNA. Ta znanja Gotovina je primijenio i u svom zapovjednom stožeru jer je kao glavnog operativnog časnika i planera sebi uzeo u JNA školovanog časnika Rajka Rakića.
Od kraja 1992. nije bilo akcije ni plana izvođenja akcije kojom je zapovijedao general Gotovina, a da mu Rakić nije bio desna ruka. Rakić će poslije svjedočiti da Gotovinu nisu poznavali, ali su vidjeli da je prilično samouvjeren, i to u situaciji “kada je naša borba zapala u jednu vrstu letargije”. Prvo iznenađenje nastupilo je kada je taj mladi Gotovina dislocirao zapovjedništva iz Splita na više mjesta, u Zadar, Sinj, Šibenik. Dakle, bliže postrojbama na bojišnici.
Brzo su ga počeli poštovati zato što je, kaže Rakić, Gotovina među njima jedini imao borbenog iskustva. No pokazat će se kasnije da mu je nedostatak formalnog vojnog obrazovanja donio i niz problema. Pri tome je Gotovina učinio čudo jer je raspolagao s onime što ima na terenu, a operaciju Maslenica je uspio izvesti s vrlo heterogenim postrojbama. Gotovina je ipak, mimo svih vojnih pravila, s izjednačenim vojnim snagama, što je bilo mimo logike JNA da se napad provodi tek kad si tri-četiri puta jači od protivnika, uspio ostvariti pobjedu na Maslenici.
No puno nas je stajala, a Gotovina naučio lekciju da postrojbama HV-a manjkaju obučeni i utrenirani niži časnici koji vode operativne manje postrojbe u ratnim akcijama.
U Šepurinama je brzo stvoren obučni centar, koji je pod parolom “znoj štedi krv” svakih nekoliko mjeseci izbacivao na stotine odlično utreniranih dočasnika koji će sve do kraja rata “vući” hrvatske postrojbe i vojnike i činiti onu razliku zbog koje je HV na kraju i pobijedio.
U akciji Oluja poduzeo je glavni pravac proboja, koji je i vojno dokrajčio Krajinu. Zapovijedao je s 32 tisuće vojnika, a bili su toliko efikasni i zato što je Gotovina godinama gradio osobitu zapovjednu strukturu svojih postrojbi . Poslije rata Gotovina je nastavio svoju karijeru u vojsci. Gotovina je nakon smrti Šuška i Tuđmana bio glavni inspektor HV-a. Nakon pobjede Kukuriku koalicije i prvi put rušenja vlasti HDZ-a, Gotovina je s još 11 drugih potpisnika pisma generala prisilno umirovljen odlukom predsjednika Stjepana Mesića. Mnogi će poslije zamjerati što tadašnji načelnik Glavnog stožera Stipetić nije učinio više premda je pokušao utjecati na Mesića da odustane od drakonskih kazni.
Uhićen je 2005. godine na Tenerifima i samo tri dana kasnije prebačen u Haag. Nakon sedam godina sudskog pritvora, Haaški sud je 16. studenoga 2012. donio oslobađajuću presudu generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču.
Nakon 12 godina progonstva i haaškog suđenja Gotovina se nije prepustio pesimizmu, koji osobno ne podnosi i smatra ga predajom, i dalje je važan čimbenik hrvatskog javnog života iako ne obnaša niti želi obnašati neku važnu, formalnu javnu dužnost, prenosi Večernji list.
