Sjećate li se vijesti o pekarnici s otoka Hvara koja pizzu naplaćuje 400 kuna?
Vlasnik je tada mrtav hladan odgovorio kako je to njegova poslovna politika, a komu se ne sviđa, ima drugi objekt nekoliko metara dalje.
To je možda bio ekstreman slučaj, ali nezapamćeno divljanje cijena pojedinim privatnicima dalo je poticaj za formiranjem onih koje, blago rečeno, nemaju veze sa zdravim razumom.
U hrvatskoj potrošačkoj košarici udio troškova za hranu sve je viši, a čini se kako do vrhunca poskupljenja još nismo ni došli.
Ne samo da nas od iznosa u trgovačkim centrima boli glava, već smo došli do toga da je i usputni zalogaj postao luksuz.
U pekarnici na Kalelargi stali smo uzeti sendvič. Na izbor je bio onaj od četiri sira ili buđole. S relativno skromnim pecivom i dodatkom nešto povrća. Oba su koštala 40 kuna.
Dobra ‘papilova’.
