Struka kaže kako bi požara sigurno bilo manje da prestanemo s upornom sadnjom alepskog bora, vrste koja često pridonosi njihovu širenju, piše HRT. Na području Zatona i Rasline, te vodičkog zaleđa vatra je prije mjesec dana ostavila za sobom 3300 hektara zgarišta. U trenu je nestao višegodišnji trud brojnih poljoprivrednika.
Šteta se popisuje i bit će višemilijunska. Pomoć svi obećavaju i svaka je dobrodošla. Ali kako bi barem smanjili vjerojatnost pojave požara treba, kaže struka – djelovati i preventivno.
Draženu Ševerdiji vatra je samo na jednoj lokaciji progutala 1300 trsova. Njegovo grožđže imalo je ekološki certifikat, a vino oznaku izvrsnosti od agencije za poljoprivredu i hranu. Dražen Ševerdija dodaje: “Najgore je žaliti, to je gotova priča”, kaže. Krešimiru Pamiću nasadi su u 18 godina koliko se bavi poljoprivredom – gorjeli tri puta.
Ove godine nisu se stigle braniti masline, loza i smokve. Morale su se braniti kuće. Neke su ostale neobranjene. Buktinja koja je zahvatila alepski bor nadjačala je ljudske napore. Ima onih koji smatraju da je upravo u boru temeljni problem, piše Index.
Plamteće šiške alepskog bora lete do 60 metara
“Sigurno! Uzrok učestalih i svakogodišnjih požara u Dalmaciji je alepski bor. Njega su čak šumarije sadile pod motom da će on, njegov korijen zadržati zemljište i neće dolaziti do erozije. Međutim, kao da su previdjeli neke druge njegove negativne strane, a to je da je on jako lako zapaljiv. Pun je smole. I njegova šišarka zapaljena vam poput metka može preletjeti 50-60 metara i paliti tamo”, kaže inženjer agronomije u mirovini Davorin Pamić.
Plamena šiška uletjela je i u staju Milivoja Ševerdije. Zapaljeno je sijeno i stradao je dio stada. Utvrđuju štetu mnogi. Proglašena je prirodna nepogoda. Pomoć je poljoprivrednicima nužna. Obećavaju je sa svih strana.
“Mi ćemo naravno pomoći i u obnovi malsinika a razmotrit ćemo i mogućnost sanacije dijela izgubljenog prihoda kao što smo radili u drugim županijama za poljoprivrednike u Hrvatskoj u zadnje dvije godine određenim dodatnim programima odlukom Vlade u surandnji sa županijama”, najavila je ministrica poljoprivrede Marija Vučković.
Bit će to simbolično, kažu oni koji s odštetom iskustva imaju. Ništa se nije promijenilo, kažu. No nešto ipak jest – i to nagore. Nakon svakog požara sve je manje onih koji se zemljom nastavljaju baviti. Svjesni su toga i u resornom ministarstvu. Zabrinjava ih dobna struktura poljoprivrednika u Dalmaciji pa najavljuju dodatna sredstva za mlade poljoprivrednike i generacijsku obnovu.
Dalmacija 1960. imala milijun ovaca
– Dalmacija je 1960. godine imala milijun ovaca. I onda kad bi izbio požar, izgorjelo bi 2,7 hektara. Godine 1998. Dalmacija ima svega 200 tisuća ovaca, ali onda po jednom požaru izgori 47 hektara. Znači, imamo pet puta manje stoke, a 20 puta veća površina nam gori, upozorava inženjer agronomije u mirovini Davorin Pamić.
A tako će biti i dalje jer prave prevencije nema. Nema nikoga da brsti, a nikoga ni da čisti zapuštene površine.
“Glavni vatrogasni zapovjednik rekao je da ćemo morati, poput Italije, uvesti porez na neobrađeno zemljište. I to je u redu. Međutim, on ne zna da je 80 posto poljoprivredne površine u Dalmaciji – katastarski na nivou Austro-ugarske. Moj maslinik je zadnji put uknjižen 1910. i to 1/22 pred više od 100 godina. Kome će sad uputiti uplatnicu za porez ili pozvati nekog na odgovornost”, dodaje Pamić.
Ista pitanja desetljećima. Isti odgovori – bez primjene u praksi. Jedino se mijenja vrijeme – i to nagore, ekstremne suše, ekstremni požari… budućnost ih sigurno nosi još, javlja Index.
