Koja je visina s koje čovjek može sigurno skočiti u vodu? Imamo konkretne odgovore
Matija Lipar, Ilustracija, nije nužno povezana s događajem ili akterima priče
Da vas netko pita s koje visine biste se usudili zaroniti, što biste odgovorili? Ako niste sigurni, znanstvenici su sad u eksperimentu s 3D ispisanim modelima otkrili je s koje visine ljudi mogu skočiti u vodu bez ozbiljnog rizika od ozljeda.
Sunghwan Jung sa Sveučilišta Cornell u New Yorku i njegovi kolege proučavali su sile koje nastaju prilikom pada u vodu ispuštanjem 3D ispisanih modela koji predstavljaju različite ljudske položaje u spremnik s vodom. Jedna je predstavljala osobu koja skače glavom prema naprijed i s rukama uz tijelo, jedna osobu s rukama iznad glave i dlanovima koji se dodiruju, a druga je bila samo noga sa stopalom koja predstavlja skok s nogama prema naprijed. Svaki je model bio opremljen senzorom sile i sniman je kamerom velike brzine u trenutku pada u vodu.
Kako bi odredili nesigurne visine za skakanje u vodu, znanstvenici su usporedili sile koje su zabilježili s onima za koje se zna da uzrokuju fizičku štetu ljudima. Otkrili su da su te razine sile bile zadovoljene za skakače “na glavu” iznad 8 metara, skakače s rukama naprijed iznad 12 metara i skakače “na noge” iznad 15 metara.
Jung kaže da većina sila koja utječe na tijelo tijekom skoka u vodu nastaje zbog istiskivanja vode. To je kao da vrlo brzo gurate prste u staklenku meda, gdje se tekućina se snažno opire, pojašnjava.
Ljudi su, međutim, uspješno skakali u vodu s puno većih visina od granica utvrđenih u studiji. Na primjer, Laso Schaller je 2015. godine oborio svjetski rekord za najviši skok na noge, skočivši s 58,8 metara u vodu. Jung kaže da za izvođenje tako ekstremnih skokova bez ozljeda ronioci moraju koristiti odgovarajuće mišiće kako bi im tijelo postalo kruće i zategnutije.
Ozljede glave i vrata često se događaju kada skakanje pođe po zlu, a ozljede ramena i donjeg dijela leđa općenito su česte kod skakača u vodu, kaže Nathaniel Jones iz Medicinskog centra Sveučilišta Loyola u Illinoisu.
Skakači s odskočne daske u prosjeku izvrše 100 do 150 zarona dnevno, a skakači s platforme 50 do 100 zarona dnevno. Toliki broj skokova dovodi ih u opasnost zbog višestrukih ozljeda, naglašava Jones.
Jung kaže da njegov tim želi eksperimentirati i s modelima različitih oblika za urone u snijeg, poput onih koje izvode neke lisice, piše Zimo.