Godišnja nagrada za knjigu Zadranki – Antoniji Mlikota za “Zadar – obnova i izgradnja nakon razaranja u Drugome svjetskom ratu”

Danas je u Muzeju za umjetnost i obrt održana svečana dodjela nagrada Društva povjesničara umjetnosti za 2021.

Nagradu za životno djelo „Radovan Ivančević“ dobio je Igor Zidić, godišnju nagradu za promicanje interdisciplinarnosti Miljenko Domijan za “Armenia sacra”, godišnja nagrada za izložbu dodijeljena je Nataši Ivančević za izložbu “Ratko Petrić – Baciti istinu u lice!”, a godišnja nagrada za knjigu Zadranki – dr. sc. Antoniji Mlikoti za “Zadar – obnova i izgradnja nakon razaranja u Drugome svjetskom ratu”.

-Nagrade za izvrstan diplomski rad dobile su kolegice Lucija Furač, Irena Radoslav i Lora Rajčić. Čestitamo svim kolegama! – poručili su u objavi na facebooku iz Muzejskog dokumentacijskog centra koji su nam u Anteni Zadar ustupili i fotografije s uručenja. I naša čestitka!

Tematika obnove Zadra nakon Drugoga svjetskog rata kroz knjigu “Zadar – obnova i izgradnja nakon razaranja u Drugome svjetskom ratu” postala je dostupna širokome krugu čitatelja, onih vezanih uz struku, onih vezanih studijem, ali i širokoj javnosti zainteresiranoj za revitalizaciju Zadra tokom minulih pola stoljeća. Grad je prije toga izronio iz magle rata kao jedan od najvećih njegovih invalida, posve razoren u jednoj trećini, znatno oštećen u drugoj, sačuvan tek u trećoj, te je s njom krenuo u obnovu kojoj je povijesnost narušene cjeline postala temeljac suvremenoga grada. To je samo po sebi društveno opravdano i potrebno.

Knjiga je utemeljena na proučavanju izvorne arhivske građe i stanja graditeljskoga fonda u naravi, zatim iscrpog isčitavanja znanstevene literature i stručnih radova o toj opsežnoj temi te publicističkih zapisa i vođenih razgovora. Time je već u metodskom pristupu temeljitija od svih prethodnih pisanja o poratnoj obnovi povijesne jezgre Zadra te opsežnija u kronološkom i prostornom slijedu arhitektonske i urbanističke obnove povijesnoga grada u Zadru. Pedantno je rekonstruiran slijed zbivanja na administrativnoj i operativnoj razini, u izradi urbanističke i arhitektonske dokumentacija te obnovi građevina i podizanju novih zgrada. Kritičkom analizom valoriziran je teoretski pristup i prostorno ostvarenje kao primjer dobrih principa u obnovi povijesnih gradova. Posebna pažnja posvećena stvarnom stupnju razaranja aglomeracije u bombardiranjima i potom u raščišćavanju ruševina te planu obnove jezgre zamišljene po idejnom projektu arhitekta Bruna Milića iz 1955. godine. Originalnosti knjige u presudnoj su mjeri pridonijela arhivska istraživanja, podjednako usmjerena prema ključnim institucijama (Državnim arhivima u Zadru i Zagrebu, u arhivu Hrvatske Akademije znanosti u umjetnosti te arhivu Ministarstva kulture Republike Hrvatske) kao i ‘malim’ arhivima konzervatorskih ureda u Zadru i Splitu, muzejima u Zadar i Zagrebu, Znanstvenoj knjižnici u Zadru te Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Zadarski primjer, sagledavan danas s povijesnom distancom od pola stoljeća, zaista je poučan za studente povijesti umjetnosti te arhitekture i urbanizma.

Knjiga temeljem arhivskog istraživanja otkriva autentičnu povijesnu građu te čitanjem opsežne domaće i strane literature ulazi i vrijeme i teoriju urbanoloških pitanja koja su pratila obnovu Zadra u pedesetim i šezdesetim godinama 20. stoljeća. Otkriva slijed stvarnih zbivanja, osoba, datuma, rješenja, povijest promišljanja i događanja. Sve je ilustrirano sa sačuvanim crtežima urbanističkih planova, arhitektonskih projekata, s autentičnim fotografijama, dakako i s osobnim deskripcijama te kataloški obrađenom građom s opsežnim navodima izvora i literature, naveli su iz Šklske knjige u opisu djela. Sve to, dodali su, raspravi daje težinu znanstveno vrijednoga štiva koje za povijest građenja prostora i njegova čuvanja, za povijest urbanizma i arhitekture u nas, za konzervatorske metode u zaštiti aglomeracija, ima veliku vrijednost…