Davor Dujić (57) je istinska legenda zadarskog boksa, pošten, srčan i uvijek govori iz srca, boksu je ostavio mladost, obožava pjesme Miše Kovača.
O boksu zna sve, ali ima i onih koji su ga razočarali.
Davore kad si krenuo s boksom?
U Boksački klub Zadar došao sam još daleke 1980. godine, kao petnaestogodišnjak bio sam onda najmlađi u klubu, Dragan Vidaić mi je bio jedan od idola, bio je devet godina stariji od mene. 2005. sam došao u klub pomoći Vidaiću kao pomoćni trener, sve do 31. prosinca 2017. sam mu bio pomoćni i kondicijski trener.
Onda se dogodio sukob sa Hrvatskim boksačkim savezom?
Tako je, tada sam imao i osobne tragedije, preminula mi je supruga, tri godine sam bio izvan boksa. Imao sam, dakle, sukob sa Savezom, to sam dobio na Sudu. međutim, opet sam se vratio kako bih pomogao Vidaiću, i to 1. siječnja 2022. godine. Dragan mi je prepustio da vodim BK Zadar, jer ima neograničeno povjerenje u mene!
S kim točno si imao sukob?
S čelnicima HBS-a, glavnim tajnikom Markom Marovićem i predsjednikom Bonom Bošnjakom. Bošnjak mi sada nudi ruku pomirenja, ali o tome ću pisati u nastavcima. Na našem pomirenju rade Vidaić, Mario Nikolić Paćo i još neki. Bono Bošnjak mi je kad je bio nedavno u Zadru nudio ruku pomirenja, rekao sam da ću razmisliti.
Koja je tvoja glavna životna misija?
Dakle ovako, kao petnaestogodišnjak sam bio na ulici, a moji su prijatelji, također boksači, Denis Marinović i drugi, zastranili ušli u drogu i kriminal, i nažalost, mladi umrli. 2005. godine sam s ulice počeo skupljati takve slične, kako bi ih vratio u sport, da ne odu u drogu i kriminal, eto, to je moja glavna misija! Svi mogu ući u boks, ne moraju biti šampioni, ali moraju biti prije svega ljudi, korisni ovom društvu! To govorim iz razloga što sam i sam završio na ulici, ali sam zahvaljujući prvenstveno boksu, pjesmi, a posebno pjesmi Miše Kovača prežiivio. Posebno uz njegovu pjesmu Budi jači od vjetra…! Uostalom snima se i film o mom životu, a pišem i tri knjige, memoare.
Koga bi ovim putem pozdravio?
Pozdravljam sve zadarske sportske djelatnike, posebno mog prvog trenera Jeru Perića, Dragana Vidaića, Marija Nikolića Paću, Iću Vuletu. Posebno pozdravljam mog velikog prijatelja Borisa Marina Poštara, uvijek mi je vjeran, uvijek uz mene, nikad me nije iznevjerio, sutra mu je 60. rođendan, ovim putem mu želim puno zdravlja, kao i njegovoj obitelji!. Sutra na isti datum je rođendan i Bori i Miši Kovaču, što je jako zanimljivo.
Imaš li poruku Miši Kovaču?
Za mene je i dalje najveći pjevač svih vremena! Preživio sam doslovno uz njegove pjesme, ali nismo više u ljubavi, Mišo me razočarao i iznevjerio.