Na suhom – vruće, u moru- toplo, na stijeni – taman. Punta Bajlo nas čeka, a evo kako penjati pored mora…

Na suhom – vruće, u moru- toplo, na kamenu – taman.

Time nekako vođeni, Sekcija sportskog penjanja PD Paklenica i sportsko penjački klub Paklenica donose peto po redu Punta Bajlo Deep Water Solo Speed natjecanje,koje će se održati u nedjelju 19. lipnja. Prijave se otvaraju u 14:00, dok će samo penjanje početi oko 15:00. Kotizacija za natjecatelje je 20 kuna.

To je ono osnovno, sada idemo na level 1. Penjat će se legendarna traverza u dužini od otprilike 50 metara, težine do maksimalnih 6a. Penjat će se u muškoj, ženskoj i dječjoj kategoriji, uz to će se ove godine – prvi puta formirati zaseban poredak za domaće (Zadrane) i goste, zbog prednosti poznavanja terena i mogućnosti vježbanja na istome, kažu nam iz PD Paklenica.

Nakon natjecanja, dodaju odmah,u levelu 2 slijedi tradicionalni zabavni program, uz neizostavne punjene paprike, naravno i vegetarijanski meni, pjesma, ples i sve što dolazi uz to. Naravno, publika je dobro došla neovisno u koju kategoriju spadali, tako da…

E sad. Za one koji su novi u penjanju, DWS (Deep water soloing) je penjanje po stijenama ispod kojih se nalazi more (voda), a pad je siguran skok – u more, normalna stvar.

Na Punti Bajlo u Arbanasima se nalazi stijena dugačka (ili široka) cca 150m i visoka max 4m koja je idealna za DWS. Btw. more je već na ugodnih 22 i više Celzija.

-S obzirom da je stijena relativno niska uglavnom traverziramo stijenu i to najčešće od juga prema sjeveru iliti od desno prema lijevo. Evo zalijepio sam lani bio i grubu skicu stijene s ‘ajmo reći dva smjera. Prvi zeleni je lakši i težine su do jedno max 6a, ali ima i lakših dionica tako da se nađe za svakog ponešto. Uglavnom su neki prevjesi s nekoliko pločastih detalja – čista fizikala – upućuje nas Hrvoje Grancarić iz Sekcije sportskog penjanja PD Paklenica.

Drugi dio, tvrdi nam, stijene (narančasti smjer) je raznovrsniji i dosta zahtjevniji, a sve skupa je ekvivalent 7b smjera. Počinje se sa zanimljivijom pločom nakon koje slijede dva prevjesna bouldera kod kojih je prvi ako se prolazi s donje strane prilično težak. Nakon toga nastavlja najteži detalj cijele stijene – blago prevjesna pločetina s krimpovima (“kod one buže u stijeni”). Do uvale slijedi još nekoliko tehničkih detalja i to je konačno to. Obavezno izbjegavajte nožišta na blago položenom tamnijem dijelu stijene koji je uronjen u more jer si time previše olakšavate i sve zajedno gubi smisao.

Još nekoliko savjeta: probajte dolaziti na DWS što češće (kao što bi inače dolazili na boulder), svaki put pokušavajte doći što dalje bez padanja. Jednom kada prođete cijelu stijenu ili recimo prvi “zeleni“ dio bez padanja, probajte tu dionicu ponavljati svaki put što brže. A kada vam vaša redovna dionica postane ful lagana probajte ju proći dodatno i u kontra smjeru. Ima raznih kombinacija i na taj način dobivate nekakav objektivni mjerljivi alat i možete lako pratiti svoj napredak. – skraćujući si odmore i penjući i kada ste napumpani možete dobro utrenirati izdržljivost. Uvijek razmišljajte o efikasnosti pokreta i nekim mini odmorima kada ste ful napumpani – sve će vam to pomoći na pravim smjerovima.

Hrvoje naglašava:

-Također, dođite penjati pred zalazak jer po zvizdanu se nećete usrećiti. Ako imate vrićicu za magneziji na sebi, svaki pad u more znači močenje cijele vrićice, ako vam treba magneziji bolje stavite jedan grumen magnezija u džep, možete penjati bosi, ali puno ćete bolje penjati u penjama. Imajte na umu da sol uništava penje i da biste ih poslje mora morali malo isprati u običnoj vodi. Metalni dijelovi bi vam mogli zaruzinati. Idealno je imati neke stare penje samo za DWS – pala je preporuka.

-Vidimo se! – poziva nas na Puntu Bajlo Hrvoje Grancarić, vrsni penjač, i ostala hrabra i prava ekipa ljubitelja stijena i penjanja iz PD Paklenica. E, da, autorica plakata je Alba Miočev, mlada lokalna slikarica…