Matura, matura… Profesorica hrvatskog otkrila koje greške učenici najčešće rade i kako ih izbjeći u pisanju eseja

Među ispitima koji kod učenika izazivaju najveći strah esej je iz Hrvatskog jezika. Drugi je to dio ispita iz tog predmeta, a maturanti će ga pisati ovoga petka. Profesorica hrvatskog jezika otkrila nam je koje su najčešće greške koje učenici prave prilikom pisanja eseja.

Prema ispitnom katalogu za maturu iz Hrvatskog jezika, drugim dijelom ispita kojeg čini esej ocjenjuje se poznavanje i razumijevanje zadanog teksta odnosno djela, povezanost teksta te upotreba hrvatskoga standardnog jezika. Na višoj i na osnovnoj razini esej čini 1/3 ocjene. I dok će maturanti koji su odabrali pisati višu razinu morati napisati 400 riječi u eseju, na osnovnoj će esej morati sadržavati njih 350, piše Srednja.hr.

Maturantima će na eseju biti postavljen zadatak koji se sastoji od upute, polaznoga teksta ili polaznih tekstova i smjernica prema kojima pristupnik treba oblikovati svoj školski esej. Treba naglasiti i da će u svakome školskom eseju, bez obzira na vrstu, kao polazni tekst biti zadan barem jedan ulomak iz djela s popisa ispitnih književnih djela za školski esej, stoji u ispitnom katalogu.

Iako se na eseju još ove godine ne određuje minimalni prag te pozitivna ocjena nije uvjet za prolazak ispita, maturanti bi se ipak trebali potruditi da ga dobro napišu jer na njemu mogu prikupiti vrijedne bodove. Profesorica hrvatskog jezika, Dubravka Brešan, otkrila nam je kojih je sedam pogrešaka u pisanju eseja uočila kod svojih učenika te daje savjete kako ih izbjeći.

Nedovoljno poznavanje i razumijevanja književnog djela.

Do ove pogreške dolazi zbog toga što učenici ne pročitaju književno djelo u cjelini, već se upoznaju samo s kratkim sadržajem književnog djelo putem različitih internetskih portala ili vodiča kroz lektiru. Stoga im je teško ponuđeni ulomak( ili dva ulomka)  smjestiti u kontekst cjelokupnog djela.

Nepoštivanje trodjelne strukture eseja.

Esej treba sadržavati uvod, razradu i zaključak. Učenici često zanemare uvod i zaključak.

Nedovoljno praćenje smjernica.

Uz ponuđeni ulomak književnog djela ponuđene su i smjernice koje treba slijediti u pisanju eseja. Ponekad se učenici previše udalje od tih smjernica pa”odlutaju” predaleko od zadane teme (problema).

Nedostatak citata.

U pisanju eseja određene tvrdnje potrebno je potkrijepiti citatima iz ponuđenog ulomka. Citati trebaju biti dobro povezani s tvrdnjama.

Predetaljno prepričavanje književnog djela.

U eseju je suvišno detaljno prepričavati radnju cijelog književnog djela jer esej nije prikaz sadržaja književnog djela, već se bavi određenim problemima u knjževnom djelu.

Nepoštivanje stila u pisanju eseja.

Esej treba biti pisan znanstvenim stilom hrvatskog jezika, nikako razgovornim stilom.

U eseju je potrebno koristiti književno-teorijsku terminologiju, ali i izbjegavati uporabu riječi koje učenik sam ne razumije.

Pravopisne i gramatičke pogreške.

Pravopisna i gramatička točnost jedna je od sastavnica ocjenjivanja eseja,zato je važno što manje griješiti u pisanju eseja.