Autobus od Zadra do Vodica čak 15 kuna skuplji, brodski prijevoz plaća se i tridesetak posto više nego lani

Zbog goriva su poskupjele i trajektne, karte za katamarane, ali i autobusne karte. I to za 30 posto. Neke linije su i ugašene jer prijevoznicima nisu isplative.

Do Ugljana, otoka nasuprot Zadru, šale se Zadrani, može se i plivajući. No, šalu na stranu, prijevoz do jadranskih otoka, ovoga se ljeta plaća i tridesetak posto više nego lani.

“Mislim da je to jedna krasna cijena, i da ćemo bankrotirati, ali dok ima – ima. Jednom se živi” kazao je za Novu TV Pavao iz Zagreba.

No, kažu putnici, dobro će razmisliti hoće li i mogu li s ovakvim cijenama, na jednodnevne izlete do otoka. I brodari su na mukama.

Katamaran koji je plovio na liniji Split – Bol – Makarska – Korčula – Mljet – Dubrovnik ove sezone više ploviti neće. Razlog su preveliki troškovi.

Privatni brodar putnicima se ispričava, nudi povrat novca za kupljene karte. Za razliku od komercijalnih, linije s javnom uslugom sufinanciraju se na godinu s više od 320 milijuna kuna iz državne blagajne. Unatoč tome, da bi plovile dio tereta plaćaju građani.

“Naravno da brodari ne mogu ići u gubitke iako imaju ugovore, oni moraju biti na nekakvoj nuli i po zakonu i po propisima Europske komisije, uključujući i realnu dobit u obavljanju svog posla”, objašnjava Paula Vidović.

Dodaju, cijene se nisu mijenjale posljednjih 20 godina. A posljednjih nekoliko mjeseci poskupljenje se osjeti i u autobusnom prijevozu.

Ista dionica. Zadar – Vodice, odnosno Vodice – Zadar. Karte kupljene prije koji dan, a razlika u cijeni 15 kuna. Pandemija je prorijedila autobusne linije, a cijene goriva diktiraju cijene karata. Koje ovise i o prijevozniku, ali i o isplativosti linije. Nerentabilnost lokalnih linija godinama muči autoprijevoznike, a poskupljenje goriva samo je, kažu, dodalo ulje na vatru.

“Sigurno s ovom najavom o dodatnom poskupljenju goriva u utorak, skoro kunu, možemo očekivati dodatne korekcije cijene naših usluga”, zaključio je Vedran Tomičić iz HGK-a.

Rješenje vide ili u subvencioniranju svih lokalnih linija, ili da se po uzoru na neke druge europske zemlje na razini države uvedu mjesečne karte, kako bi se spasio javnolinijski prijevoz, ali i zaustavilo divljanje cijena.