Vukoša: “Problem ženskih prava nije u Domaćici, već slučaju trudnice koja ne može pobaciti bolesno dijete u 26. tjednu”
Domaćica je osvanula u novom ruhu.
Na poznatu Kraševu kutiju keksa, uz dobro poznat naziv, nadopisana su česta zanimanja žena – prodavačica, medicinska sestra, pravnica…
Iako su u hrvatskoj tvrtki imali dobru ideju, a to je podići svijest o važnosti obveza koje u kućanstvu najčešće preuzimaju žene i tomu kako je briga o domaćinstvu zajednički posao svih ukućana, društvene mreže ubrzo su preplavile lavine negativnih komentara.
Naziv popularne Kraševe slastice većina žena nikada nije povezivala s ulogom kućanice/domaćice, već je to za njih bio naziv koji isključivo predstavlja domaći keks.
Kako su se u javnom prostoru na tu temu oglasile brojne aktivistkinje poznate po borbi za ženska prava, poput Rade Borić, Sanje Sarnavke i Katarine Peović, komentar smo zatražili od Danijele Vukoše, predstavnice Foruma žena zadarskog SDP-a.
– Imaju li žene koje rade u Krašu zaštićena radnička prava, kakvi su im uvjeti rada, jesu li plaćene po zakonu i jesu li te plaće transparentne, plaćaju li im se prekovremeni sati…to su pitanja na koja Kraš mora odgovoriti. A što se tiče marketinške kampanje meni osobno je bezveze, ali kada se o njoj toliko priča mora se priznati da je uspjela. No, pravi problemi su negdje drugdje…, odgovorila nam je Danijela i osvrnula se na problematiku koja je jučer ispunila novinske stupce.
Naime, novinarka Ivana Paradžiković iznijela je dramu svoje prijateljice Mirele koja je u viskom stadiju trudnoće odlučila pobaciti zbog teške dijagnoze koju je dobila njezina beba. Riječ je o uznapredovalom malignom tumoru koji ostavlja vrlo male šanse za preživljavanjem. Čak i ako se dijete rodi živo, mišljenja su liječnici, imat će teške tjelesne i duševne tegobe. No, trudnica je naišla na zatvorena vrata. Iako hrvatski zakoni ne zabranjuju prekid trudnoće u ovakvim situacijama, pobačaj nisu htjeli obaviti ni u jednoj od četiri bolnice kojoj se obratila. Odlučila je otići u susjednu Sloveniju.
– Svjedočimo nemogućnosti jedne žene koja je u 26. tjednu trudnoće i nosi bolesno dijete koje nema šansu da preživi, a ako i preživi bit će biljka, da dobije zdravstvenu uslugu jer su sve bolnice u Zagrebu kojima se obratila odbile obaviti prekid trudnoće. Osim što nije etički nije ni zakonski. Naime, zakon iz 1978. godine omogućava prekid trudnoće upravo i u ovakvim situacijama. A što se tiče priziva savjesti koji je religijski obojen fenomen i upad u sekularnu državu to je zapravo odbijanje vršenja dužnosti. Jer niti jedan restriktivni zakon nije doveo do pada broja neželjenih trudnoća, ali je doveo do povećane smrtnosti žena. Potrebna je sveobuhvatna edukacija i sankcioniranje onih koji ne poštuju zakon i ne rade posao za koji su plaćeni, kaže Vukoša.