Čulina: “U Službi za ginekologiju radi 13 liječnika, od toga se tri ne pozivaju na priziv savjesti!”
Matija Lipar
Slučaj Mirele Čavajde ponovno je aktualizirao pitanje priziva savjesti kod ginekologa unutar sustava javnog zdravstva.
Iako se pozivanjem na priziv savjesti ne smiju ugrožavati prava pacijentica na dostupnost medicinske skrbi, često svjedočimo neugodnim iskustvima žena koje se odlučuju na ovaj zahvat.
Moralni, vjerski, filozofski i etički principi ne smiju stajati na putu zakonskom pravu.
Različita je praksa u zemljama članicama Europske Unije.
Dok primjerice u Švedskoj liječnik uopće nema mogućnost koristiti priziv savjesti, Poljska ne dopušta pobačaj na zahtjev žene.
On je u Hrvatskoj moguć do 10. tjedna trudnoće, a u Italiji, gdje 70 posto ginekologa odbija učiniti pobačaj, unutar prvih 90 dana trudnoće.
Zanimalo nas je kakva je situacija u zadarskoj bolnici, odnosno koliko ginekologa koristi institut priziva savjesti.
– U Općoj bolnici Zadar, u Službi za ginekologiju i opstetriciju ukupno je zaposleno jedanaest (11) liječnika specijalista ginekologije i opstetricije i dva (2) liječnika specijalizanta. Od navedenog broja tri liječnika ne pozivaju se na priziv savjesti, odgovorio nam je na službeni upit Željko Čulina, ravnatelj OB Zadar.
Ana Pavičić, članica Čipki, organizacije koja stoji iza prosvjeda u znak podrške Mireli Čavajda u Zadru, podržava nacrt zakona koji se zalaže za ukidanje priziva savjesti među bolničkim liječnicima.
– To je ono što sam uspjeli iščitati, što naravno podržavam, ali dalje od toga ne mogu komentirati, jer radi organizacije samog prosvjeda nisam upućena u detalje. Poslali smo poruku da prizivu savjesti nije mjesto u javnom zdravstvu i u toj rečenici je zapravo sve rečeno. Tko ga želi koristiti neka to čini u svojoj privatnoj praksi, mišljenja je.
