Ove godine 1. svibnja provedite na Viru; Za sve posjetitelje pripremaju besplatni fažol i nastup “Tempo” benda
Ponovno će se 1. svibnja feštati na otoku Viru! Nakon dvije godine vraćamo se tradicionalnoj proslavi Praznika rada, ili prvosvibanjskoj fešti s besplatnim fažolom i uz nastup zadarsko-virskog Tempo benda.
Program počinje od 10 sati na virskoj rivi, a potrajat će do posljednjeg zrna fažola.
Iz destinacijske menadžment kompanije Vir turizam, koja s Općinom Vir desetljeće unazad organizira proslavu, pozivaju sve stanovnike otoka, vikendaše, goste i prijatelje Vira da se u nedjelju pridruže proslavi, uživaju u fažolu, druženju i lijepom proljetnom vremenu.
Praznik rada se na Viru tradicionalno obilježava kao spomen na velike radničke prosvjede održane u Chicagu 1886. godine, kada je u sukobima s policijom poginulo više radnika, a osmero ih je osuđeno na smrt. Kako se u Hrvatskoj obilježavanje Praznika rada pogrešno i s predrasudama smatralo isključivim obilježjem komunističko-socijalističkog razdoblja SFRJ, dugo je vremena postojao otpor prema idejama radničke solidarnosti i međunarodnog radništva, a postojala je također politička, društvena i jezična kontroverza oko imena i značenja dana proslave 1. svibnja (prvomajska proslava).
Tako se tek 2. studenog 2001., napokon, Izmjenama i dopunama Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj, dotadašnji prvosvibanjski blagdan preimenovao u Praznik rada, i to kao jedini praznik koji se obilježava neradnim danom.
Unatoč tome, mnoge jedinice lokalne samouprave u Hrvatskoj još uvijek izbjegavaju organiziranje proslave Praznika rada, iako se u Hrvatskoj (tada u sklopu Austro-Ugarske Carevine) počeo slaviti još 1890., kada su hrvatski radnici u Zagrebu istaknuli zahtjeve u znaku tri osmice, solidarizirajući se sa zahtjevima 40 tisuća radnika u Chicagu koji su tražili 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati kulturnog obrazovanja (rekreacije).
Zagrebački radnici su kao uvod u proslavu te godine održali niz štrajkova i skupova, a u zgradi Hrvatskog doma, kako su tada pisale Narodne novine, govornici su na velikoj radničkoj skupštini naglašavali: Mi smo za rad, ali hoćemo živjeti kao ljudi.
