Mještani na Pagu tuže državu; Imaju najstarije masline na Mediteranu, ali ne posjeduju zemlju
Islandpagtrail.hr
Stablo je u vlasništvu onoga čija je zemlja – pravilo je koje vrijedi svugdje osim u Lunu na otoku Pagu.
“Mi maslinari smo na ovom području koje se proteže na oko 100-ak hektara smo trenutno nelegalni maslinari. Mi u zemljišnim knjigama imamo vlasništvo plodovitih stabala, međutim nismo vlasnici zemlje”, rekao je za RTL osnivač Udruge lunjskih maslinara, Želimir Badurina.
Na nekadašnje mjesno, pa društveno vlasništvo, ’90-tih se uknjižila Republika Hrvatska. Zato su vlasnici maslina prije 14 godina tužili državu i strpljivo čekaju pravorijek.
“Prihvatljiv model bi bio da podijelimo suvlasništvo na tužitelje i ostvarimo pravo upisa u ARKOD, stjecanja prava na poticaje. Otkud garancija da sutra neće biti prostor urbaniziran i da jednostavno neće biti nekakva izgradnja”, kaže Badurina.
Tužbe je podnijelo 85 obitelji koje nasljeđivanje maslina i nemaju kome prijaviti.
“To se ne prijavljuje, nego se ljudi međusobno dogovore jer se sada po novome smatra ko je vlasnik terena, da su njegove i masline. To je kao pravno, međutim u životu to još uvijek ne egzistira kod nas još uvijek”, kaže član NO Maslinarske zadruge Luna, Emil Badurina.
Procjenjuje se da je u Lunu oko 80 tisuća samoniklih divljih maslina koje su postale nečije tek cijepljenjem i “pripitomljavanjem” stabala. Svaka obitelj ima svoju oznaku na stablu.
Procjenjuje se da je u Vrtovima lunjskih maslinika barem tisuću stabala starijih od tisuću godina. Konkretno ova maslina je stara negdje oko 2 tisuće godina. To se procjenjuje po širini njenog debla koje je široko oko 4 metra. Jedna je od najstarijih i jedna od najvećih
“Dio maslinika, i to površina od 23 hektara, to je botanički rezervat. Ali, 23 hektara od cijenjenih 400 hektara to je 5 posto terena. To znači, dio je zaštićeno, a sve drugo nije. A ovo najzanimljivije nije”m rekla je vodička kroz Vrtove lunjskih maslinika, dr. Andrea Cantore Badurina.
U Lunu se zalažu da najveći hrvatski i jedan od najvećih maslinika na Mediteranu postane poljoprivredni park, a vlasnicima stabala da se zemlja, ako ne u vlasništvo, makar da u dugogodišnji zakup.