Mnogi će se od vas sjetiti koliko su puta tijekom vožnje poluotokom izgubili žice i psovali sve od reda. I to samo zato što su im sumanuti turisti poput kojekakvih kamikaza iskakali ispred auta pokušavajući prijeći cestu baš na tom mjestu, iako je pješački prijelaz nekoliko metara dalje.
Iako potpuno nesvjesni koliko nam je to falilo, danas smo u vožnji gradom i mi opsovali. I nismo bili nimalo ljuti zbog toga. Nismo osjetili nimalo ljutnje, nervoze, već cijeli jedan pozitivan spektar emocija – od sreće, osmjeha, nade, radosti… nešto uistinu neopisivo.
I to ne samo zato što su tako pozitivne navale endorfina izazvale situacije koje su do prije koje godine nerijetko poticale psovke, stiskanje trube i nervozno turiranje papučice gasa.
Situacija je kudikamo još pozitivnija ako u obzir uzmemo činjenicu da se po gradu nismo provozali jutros oko 11 ili podne, već u popodnevnim satima, oko 18 ure.
Grad je, dakle, pun. Nabildani Nijemci, blijede Skandinavke, riđe Irkinje i svakojakih nagiba očiju Azijati. Cijela paleta naroda i narodnosti, baš poput nekadašnjih slavlja za rođendan velikog vođe.
I pazi sad, ovaj tekst pišemo puno prije nego se gradska, županijska ili nacionalna Turistička zajednica odluče platiti PR članke u najjačim medijima, kako domaćim tako i onim na emitivnim tržištima, kako je predsezona za Uskrs bila pun pogodak. Kako se u našu zemlju, napokon, slila rijeka ljudi s odredišta diljem Europa, Azije pa i cijelog svijeta.
Dakle, netko je nešto učinio dobro. I to konačno. Na stranu ćemo staviti olakotne činjenice ukidanja epidemioloških ograničenja, udaljenost ruske invazije na Ukrajinu ili pak to kako je posljednji eruptirali vulkan tisućama kilometara od lijepe naše.
Nedvojbeno je, dakle, kako je Mario Paleka i njegov tim, Mihaela Kadija i njezin tim, a kasnije onda i svi od reda prema vrhu hijerarhije HTZ-a odradio dobar posao.
I ne, nije ovo pro HDZ-ovski tekst poput onih u slobodarskim medijima, ili pak plaćena promocija lokalnih moćnika. Ovo su činjenice koje napokon pokazuju da netko, negdje, za svojim stolom, radi dobar posao.
Jer zašto bi inače Hans i Münchena, Eleanora iz Stockholma ili pak Zhi Rou iz Shanghaia odlučili doći baš u Zadar, baš u ovu predivnu, suncem okupanu destinaciju na Jadranu. Mogli su vrlo lako za svoju destinaciju odabrati Veneciju, Pariz ili Azurnu obalu.
No nisu. I neka je tako. Neka se napokon sve, malo po malo, vrati u normalu a budžete našim ispražnjenih računa polako napune valute koje ćemo, vrlo skoro, početi konvertirati u euro. Do tada neka se skupljaju kune, svima nama podjednako drage.
A ako trebate još dokaza koliko nam je grad pun, pogledajte našu subotnju špicu – sve će vam biti jasno.
