Gospodo Dujela i Ćurkoviću, je li ovo buduća prometnica kojom se toliko ponosite?! Ako je tako, jao i nama i vama!

Nekako smo, vlastitim nemarom, propustili vrlo zanimljive fotografije koje smo snimili prije nekoliko dana na nesretnoj Tuđmanovoj cesti, baš onoj koja već tjednima zadaje glavobolju svima koji su se ulicama Zadra odlučili provozati u to vrijeme.

Nova prometnica, četiri trake, prioritizacija kretanja, zasebna traka za hitne službe… doduše, povremeno, ali pustimo to sada, da ne tražimo dlaku u jajetu. Kako prigodno.

Kažu, prometno rasterećenje je iza ugla, ovo je revolucija ne samo u Zadru nego i u Hrvatskoj. Ma i u ovom dijelu Europe, ne budimo skromni.

Još kad takvo velebno zdanje promoviraš izdašnim sredstvima stranci priklonjenim medijima – voila! Pun pogodak.

No… zajeb! Baš i nije tako, zar ne? Na stranu koliko je kome napunjen džep, koliko je tko asfalta ili bakra odnio u svoje dvorište. Zaboravimo na tren i onu presudu za zločinačku organizaciju, samo zato da objektivno sagledamo projekt koji je uistinu trebao donijeti nešto dobro ovom malom gradiću na dalmatinskoj obali.

Vjerovali smo svim pomno biranim riječima skoro svih pročelnika. Od onog za EU projekte imenom Ante Ćurković, pa do onog prizemnijeg, čisto zbog naravi posla, njegovim imenom Robertino Dujela.

Gradonačelnika izbacujemo iz ove priče, on se, kako kažu dobro upućeni, već i pozdravio s foteljom i funkcijom, vraća se nakon toga u bolnicu, kažu isti. Stranka ga više ne zanima. Pa nije on metuzalem poput Kalmete. Ovaj je malo lucidniji. Valjda se nije nadisao toliko isparnih ostataka kojekakvih bojila.

No, vratimo se mi našoj prometnici. Ista je, kako je jasno vidljivo s fotografije, prilikom posljednje kiše, još satima ostala pokrivena lokvama.

Iako smo za komentar upitali čovjeka koji je cijeli život u poslu s cestom i popratnim poslovima, te iako nam je isti rekao kako ne vidi nikakve velike propuste u izvođenju radova, ipak nismo dobili decidirani odgovor kako ova cesta neće praviti probleme kod svake veće kiše. A nagledali smo ih se.

Dakle, cesta, koja je trebala rasteretiti gradski promet, uvesti kojekakva moderna tehnološka rješenja, ipak možda i neće biti toliko dobra kako su planirali.

Priznajemo, laici smo, pa ne možemo stručno komentirati izvedbu, stupnjeve padova, poprečne nagibe, položaj rubnika i ostalih, kojekakvih, službenih izraza i parametara, no možemo se, kao laici, građani ovog grada, upitati sljedeće:

1. ako je kod vrlo male količine kiše, lokva ostala do jutra, što će tek biti kod većih kiša,
2. je li ovo još jedan slučaj uobičajene gradske prometnice koja pliva već nakon nekoliko kapi,
3. hoće li se u ovom gradu u vrijeme spomenutih pročelnika učiniti išta što se kasnije godinama neće ispravljati, nadopunjavati, ponovno kopati, dodatno plaćati…?

Kažu da je treći put sretan, pa ćemo ostati kod samo tri pitanja. Oni to tako vole, vidimo po pisanju njihovih plaćenih pera. Pa će valjda ovo biti dovoljno.

Mi se pitamo. Samo toliko. Narod će optuživati kada ova cesta konačno postane funkcionalna za promet.

A mi se, opet, samo pitamo – što ako ovo bude problem koji se nije riješio na vrijeme? Hoće li tada prvi septičar ovog grada pisati priopćenja o neočekivanim količinama oborina, o nemogućnosti predviđanja kapaciteta odvoda…

Nama se ipak čini da je ravnateljica DHMZ-a, Branka Ivančan-Picek, kada je planirala izgradnju radara u Debeljaku, isti mogla locirati nešto bliže Narodnom trgu. Možda bi im radar pomogao, jer busola je odavno prestala pokazivati sjever.