Zadranka Magdalena odbojku igra u Los Angelesu: “Pored sporta me privlači modeling, sviđa mi se taj svijet”

Zadranka Magdalena Jurič (21 god., 193 cm), koja živi u Los Angelesu zadnjih nekoliko godina, igra odbojku za sveučilišnu ekipu CSUN, na poziciji korektora, ujedno bavi se manekenstvom i modelingom. Magdalenini su roditelji inače rodom iz Kupresa (otac), odnosno iz Posušja (majka), ali je spletom životnih okolnosti rođena i odrasla u Zadru.

Hercegovka si, rođena u Zadru?

Tako je, moj pokojni stric je imao svoju firmu u Zadru, zaposlio mi je tatu, tako su moji roditelji započeli svoj zadarski život.

Kada je bio tvoj prvi kontakt sa sportom?

Negdje od desete godine sam počela trenirati, bavila sam se sa plivanjem, gimnastikom, košarkom, tenisom, ali odbojka mi se najviše svidjela. Moram istaknuti, kako sam u školi igrala i nogomet, i bila sam jako dobra ha ha… U četvrtom razredu sam prvi put počela ozbiljnije s odbojkom, trener mi je bio Ivica Jelić, otac proslavljene odbojkašice Barbare Ružić. Napravila sam jednu kratku pauzu, da bi se krajem osmog razreda priključila OK Zadar, kojeg je vodio Robert Kresoja, imala sam visinu i on me zapazio. U juniorsku reprezentaciju Hrvatske sam ušla u prvom i drugom srednje, 2017. godine smo na EP ispale u drugom krugu natjecanja.

Čega se najviše sjećaš iz reprezentacije?

Ponosna sam na osvojeno zlato na Pula Global Challenge, moj je bio odlučujući match point, ponosna sam na to, tu su isto skauti bili prisutni, nakon čega sam dobila nekoliko ponuda.

U Zadru si počela srednju školu u gimnaziji Nazor, i onda si krenula put Amerike?

Dok sam igrala za reprezentaciju jedan trener mi je ponudio da igram za njegov klub u SAD-a, rekao mi je da bi mi pomogao oko upisa u srednju školu, to je zvučalo primamljivo, pristala sam, iako sam roditelje morala nagovarati da me puste gotovo šest mjeseci, jedva su me pustili. U Americi sam završila srednju školu, upisala strojarstvo kojeg sam studirala dvije i pol godine, također, i majka mi je diplomirana inženjerka strojarstva, onda sam se prebacila na komunikacije. Razlog je gusti ritam utakmica i treninzi, strojarstvo je dosta zahtjevno, evo, za godinu dana završit ću napokon studij komunikacija, tko zna, možda jednom budem radila i u medijima, ha, ha.

Igraš za sveučilište CSUN?

Da, igramo na lokaciju možda nekih petnaest, dvadeset minuta od Beverly Hillsa, igramo Prvu diviziju Konferencije Big West, zadovoljna sam i što se honorara tiče. Po mom mišljenju igračice su plaćene i više nego dobro, čak su i moji roditelji iznenađeni iznosom, koji nije mali.

Sve ti je plaćeno u Americi?

Sto posto mi je plaćena školarina, sve mi je besplatno, od samog školovanja, knjiga, stana, hrane, još mi daju i džeparac.

Imaš li u planu nakon studija vratiti se natrag u Hrvatsku?

Ne znam, neodlučna sam, sad me trenutno nekako vuče da pokušam napraviti profesionalnu odbojkašku karijeru u Europi u nekom jakom klubu. Ali to vam se kod mene svaki dan mijenja, nekad bi ostala, a nekad otišla u Europu, vidjet ćemo.

Trenutno si u Zadru, zašto?

Pauziram zbog ozljede desnog pucačkog ramena, kod nas planiram napraviti rehabilitaciju, u kolovozu se mislim opet vratiti natrag u SAD-e, i biti spremna za novu sezonu.

Razlika između američkog i hrvatskog života?

Ogromna razlika, od plaća, cijena, ljudi, školstva, noćnih izlazaka, ma svega…

Izlaziš vani u noćne klubove?

Obožavam izlaske, ali samo kad nemam utakmicu, odgovorna sam…

Prošlog ljeta u Splitu si bila na castingu za Miss Universe?

Bilo mi je to super iskustvo, bila sam tjedan dana u Esplanadi Zagreb, nekoliko dana u Puli, upoznala sam jako dobrih cura, imam i prekrasne fotke s tog natjecanja.

Manekenstvo ti je izazov?

Jako me pored odbojke privlače manekenstvo i modeling… Profesionalno je ipak teško uspjeti u manekenstvu s obzirom na mojih 193 centimetra plus štikle, jer najviši su modeli visoki oko 187 cm. Pored svega, manekenstvo obožavam još od kad sam bila djevojčica, od svoje trinaeste godine kada me Zadranka Ana Gojanović primijetila. Upoznala sam i Shaquillea O’Neala i dosta drugih NBA igrača, nekoliko rappera, komičare..

Visoka si da li se dečki plaše prići tebi?

Dečki se boje kad vide visoku curu, nesigurni su, možda se boje da će biti odbijeni, ne znam…

Jesi li ti ipak hrabrija i ipak prva priđeš nekomu tko ti se sviđa?

Da, nekoliko puta sam ja prva prišla, ali u Zadru nisam imala priliku nikom ni prići, nisam vidjela nikog tko bi mi se svidio, onaj tko bi mi se svidio bio je već zauzet, jer sam se prethodno raspitala.

Idealan muškarac kakav treba biti?

Prvo mora biti viši od mene, pametan, zgodan, lijep. Ne mora biti bogat, ali ako je ipak bogat, ha ha…, to mu je samo plus.