Zadarska glumica Barbara Vicković: “Rekla bih da vrijeme i mene sustiže i tako treba biti”

Zadarska glumica od 1993. godine dio je zagrebačkog HNK, u kojem je odavno osvojila publiku igrajući u hit-predstavama, a proteklih petnaest godina zapažena je i u televizijskim serijama, počevši od uloge negativke u svojoj prvoj sapunici ‘Vila Marija’ do onih u serijama ‘Na granici’, ‘Kud puklo da puklo’, ‘Zabranjena ljubav’ i ‘Sve će biti dobro’. Trenutno je gledatelji mogu pratiti u novom projektu Nove TV, ‘Kumovima’. O svom novom angažmanu, snimanju u pandemiji i mladolikosti razgovarala je za Tportal.

Pred kraj srednjoškolskog obrazovanja Barbara Vicković shvatila je da želi biti glumica kad ju je jednu večer na cesti zaustavio vođa amaterskog društva Tokar (vrlo priznatog u tadašnjoj Jugoslaviji) i ponudio joj da uskoči u glavni ženski lik u jednoj predstavi jer im se glumica razboljela. Nije ga odbila. Kasnije je upisala dramsku akademiju, završila je i danas uživa u svom poslu. Već je dug niz godina jedna od nositeljica najgledanijih predstava matičnog kazališta, a televizija je medij koji voli i kojem se uvijek rado vraća. Ovog puta može je se vidjeti u ulozi Anđele Akrap. O svom privatnom životu ne dijeli informacije, no poznato je to da su izvor njezine najveće sreće sinovi Frano i Matija.

 

Recite nam malo više o vašoj ulozi u seriji. Vaši korijeni su iz Dalmatinske zagore pa vam je to vjerojatno bila olakotna okolnost.

Lik Anđele je jako zanimljiv i vrlo duhovit. To je žena koja voli znati sve što se događa u mjestu, dakle znatiželja joj je velika mana, jer kad to i prepriča, sve se pretvori u trač iako ona iskreno misli da govori samo istinu. Teško ostvaruje dublja prijateljstva, ali voli ljude i ne može biti sama. Radi se o netipičnoj Dalmatinskoj zagori, puno smo urbaniji nego što Zagora jest. Iako se i ondje stvari rapidno brzo mijenjaju pod utjecajem globalizacije.

 

Postoje li neke sličnosti u karakterima ako usporedite sebe i svoj lik?

Anđela i ja nemamo nikakvih sličnosti i zato mi je još draža i izazovnija. Nadam se da ću ju publika voljeti, a isto tako se nadam da me neće poistovjećivati s njom.

 

Kako izgleda snimanje s obzirom na epidemiološku situaciju? Koliko vam je trebalo da se naviknete na takve uvjete rada?

S obzirom na epidemiološku situaciju, moram reći da je bolje od očekivanog. Ljudi se pridržavaju svih mjera i redovito se testiramo. Nadam se da će tako i ostati i da ćemo moći odraditi ovaj projekt u koji baš jako vjerujem. Nisam se imala na što navikavati, pa tako funkcioniramo već dvije godine. Sada mi je to potpuno normalno. Voljela bih da smo slobodni i da se ne moramo toliko paziti, tako da vjerujem da će sve to brzo proći.

 

S kim se na snimanju najbolje zabavljate? Je li bilo kakvih anegdota?

Na snimanju prvenstveno radim. Najviše sam sa svojom obitelji. Stojan Matavulj i ja imamo većinu scena zajedno. S njim radim prvi put i zaista je inspirativan kao glumac i čovjek. Duhovit je, i to iznimno, a sve šale i anegdote između scena zahvaljujem njegovoj duhovitosti.

 

Što vas nakon dugotrajnih snimanja opušta i kako se odmorite od svega?

Nemam trenutno puno vremena za opuštanje jer radim, ali meditacija, molitva, čitanje, šetnje i pokoji trening moji su načini bivanja u kontaktu sa sobom.

 

Jeste li ikada požalili što ste odbili neku ulogu?

Vjerojatno sam odbila nešto, ali sada se ne sjećam. Uvjerena sam da mi, ako se to i dogodilo, nije žao jer bih se u protivnom sjećala toga.

 

Imate veliko glumačko iskustvo u kazalištu, na filmu i televiziji. Je li kazalište vaša najveća ljubav?

Teško mi je odgovoriti na to pitanje jer kazalište jest moja ljubav, kao što su i televizija i film. Teško mi se odrediti jer svaka stvar nosi nešto posebno. Kombinirala bih sve to koliko god je moguće. U poslu volim učiti i obogaćuje me sve što mi to pruža. A to može biti bilo koji od ovih medija.

 

Kakvim ćete nas ulogama iznenaditi u novoj kazališnoj sezoni?

Nažalost, neću vas iznenaditi jer snimam. Igram svoje nedavne predstave, a i to je dovoljno.

 

Savršena linija i vječno mladolik izgled u 51. godini. Tajna je u genetici, ishrani ili jogi?

Ako otkrijem, onda više nema tajne. Šalim se. Hvala na komplimentu, ali rekla bih da vrijeme i mene sustiže i tako treba biti. Svakako je dobro održavati svoj duh i tijelo u povoljnom stanju jer nam treba. Međutim inteligentno je biti svjestan toga da godine idu, da se stari. Tada neke druge stvari postaju dominantne i to je prirodno. Da, imam dobru genetiku.