Gotovinin suradnik: “Na Siciliji postoje političari koji podsjećaju na Pupića Bakrača, u zapadnom demokratskom svijetu normalno je da se umirovljeni generali bave biznisom”

“Kao osoba koja dobro poznaje generala Gotovinu, nakon što sam se dobro informirao i to isključivo putem javno dostupnih podataka (koji su dostupni svima) i uvjerio da Pupić Bakrač u svojim istupima ne govori istinu, odlučio sam javno reagirati ovim otvorenim pismom dotičnom gospodinu”, stoji u priopćenju koje je medijima dostavio Tonči Kunjašić, Gotovinin suradnik i PR-ovac s Korčule. Njegovo pismo prenosimo u cijelosti:

“Cijelom moru brutalnih laži, manipulacija i uvreda koje je prosuo od 4. siječnja do danas u medijski prostor, Pupić je Bakrač dana 11.veljače pred medijima još jednom ponovio rekapitulaciju svih svojih već demantiranih laži, ali im je na samom kraju konferencije pridodao dvije nove kako bi ponovno uzbunio i negativno utjecao na javnost.

Usput je, doduše nehotice i javno otkrio stvarni razlog njegovog, evo sada već višemjesečnog prekomjernog granatiranja medijskog prostora i javnosti teškim besramnim lažima.

Želim se osvrnuti na završni dio njegove presice, citiram:

– Jebeš državu u kojoj su generali nakon rata biznismeni. To može samo biti u državama Južne Amerike i Afrike. I da onda posluju pod takvim okolnostima da dobivaju kvote mimo zakona i rade što ih je volja, da za njih zakoni ne vrijede. To kažem kao građanin Republike Hrvatske i kao domoljub, a general Patton je rekao što misli o onima koji su se boreći za domovinu na kraju borili za svoje povlastice – izjavio je Marko Pupić Bakrač prošlog petka ispred zadarskog sjedišta Uprave za ribarstvo Ministarstva poljoprivrede.

Prvo, tvrdnja Pupić Bakrača da generali nakon rata mogu biti biznismeni samo u državama Južne Amerike i Afrike potpuna je neistina . Najviše je umirovljenih generala i ostalih visokih časnika, koji su ozbiljni biznismeni ili su u Upravama najvećih kompanija i institucija poput Boeinga ili NASA-e upravo u SAD-u, Izraelu i ostalim državama zapadnog demokratskog Svijeta.

A apsurdno je i karikaturalno, no znakovito, da su u Južnoj Americi i Africi, koje nabraja, a ja bih  dodao i Siciliji, lokalni političari koji odgovaraju profilu Pupić Bakrača – učestala pojava. U brojnim knjigama i filmovima ti lokalni političari prikazani su kao osobe koje ne rade posao za koji primaju plaću, već svoju snagu, znanje i vrijeme ulažu kako bi zakamuflirali sumnjivo stečenu imovinu. Svaka sličnost sa Markom Pupić Bakračem zapanjujuća je. I, važno, dostupna za novinarsko istraživanje. U filmu takvi likovi u fušu rade i usluge pripadnicima organizacija kao što su Cosa nostra, Clan del Golfo ili, ovdje, u Zadru oko tuna , wannabe Yakuzama. Kakav pomagač, takav i Yakuza, rekao bih.

Drugo, Pupić Bakrač ističe da sve ovo govori, preciznije bi bilo reći izmišlja – kao domoljub. Moguće, ali samo ako Pupić Bakrač svaku svoju nekretninu smatra – domom. Prije bih ga, stoga nazvao – stanoljubom ili viloljubom (tu ne mislim na poljoprivrednu alatku za prebacivanje slame). No ta činjenica samo po sebi – a pogotovo način na koji su nekretnine stečene, ne znači da je takva osoba kao MPB domoljub, nego upravo suprotno. Domoljublje danas podrazumijeva poštivanje propisa, legalno stjecanje imovine i plaćanje poreza – baš kako to rade osobe koje on bezrazložno, ali ne besplatno, napada lažima.

Osim toga, svi u Zadru, a evo sada i mi iz cijele Hrvatske znamo da Pupić Bakračevo “bavljenje lokanom politikom” što podrazumijeva prostačko, brutalno i besramno vrijeđanje svega i svakoga u Zadru – upravo koincidira sa tsunamijem nekretnina koji su nahrupile na njegovu imovinsku karticu. I sa svakom novom bio je brutalniji i besramniji. Sve je na Web-u. A ako postoji osoba u RH koja proklinje onoga tko je pokrenuo digitalizaciju zemljišnih knjiga – onda sam siguran da je to Pupić Bakrač.

Treće i najvažnije. Ključna rečenica koju je on očito bio obvezan izreći u svojem zadnjem javnom laganju, glasi:  “..I da onda posluju pod takvim okolnostima da dobivaju kvote mimo zakona i rade što ih je volja, da za njih zakoni ne vrijede”.. Aha, dakle tu “svrbi”. Razotkrio je, kako sebe, zadatak, tako i naručitelja. To je pravi razlog zašto on već skoro mjesec i pol dana maltretira javnost brutalnim lažima. Očito je morao, naručitelju je bila žurba i siguran sam da se baš ova rečenica citira i izvan granica Republike Hrvatske.

Na kraju,  iz javnih je izvora (www.vecernji.hr/biznis/britancima-025-eu-kvote-za-tunu-hrvatska-kraca-za-223-t-1482055)  poznato da Hrvatska trenutno osim 90 tona tuna za hvatanjem udičarskim alatima (Big game fishing), ima i kvotu od 883,46 tona za daljnji uzgoj u kavezima. I da tu kvotu dijele četiri tvrtke kojima je odobren daljnji uzgoj tuna. Stoga ovako pozivam MPB  da odgovori na tri laka pitanja:

1) Koja je to od četiri tvrtke dobila kvotu mimo zakona ?

2) Kojoj bi od njih kvotu trebalo umanjiti?

3) Kojoj bi od te četiri tvrtke kvotu, potom trebalo uvećati?

Nisu neka teška pitanja, pogotovu za novinare. Uz malo truda, odmah će se pojaviti stvarni razlozi njegovog dugotrajnog maltretiranja javnosti lažima, kao i s kim to koordinira svoje agresivne istupe.

Još samo nešto, kada sam pročitao tekst na linku www.vecernji.hr/biznis/britancima-025-eu-kvote-za-tunu-hrvatska-kraca-za-223-t-1482055, odmah se vidjelo da MPB od početka svjesno laže. Na kraju članka jasno je navedeno da propisi dozvoljavaju legalan uvoz tuna iz Libije, radi daljnjeg uzgoja u kavezima u RH. Kako to da onda jedan ribarski inspektor to ne zna i zašto je o tome šutio ako je smatrao da se nešto protuzakonito događa. Šutnja je trajala  još od kolovoza 2020., pa sve do 4. siječnja 2022.? ? Što se promijenilo, bolje rečeno koje su sada aktivnosti u tijeku – a prije se nisu događale”, pita se Kunjašić.