Dvoje hrvatskih bioetičara u novom broju časopisa JAHR razmatraju probleme teorija zavjere pa ističu da njihove pristaše treba razumjeti, ali se te teorije ne smije izjednačavati sa znanošću.
Bioetičari Ivica Kelam i Kristina Dilica sa Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku u članku “Bioetički aspekti utjecaja teorija zavjere na borbu protiv pandemije COVID-19 u Hrvatskoj” ocjenjuju da pristašama teorija zavjere treba pristupati s dužnim obzirom i razumijevanjem jer velika većina onih što odbijaju primiti cjepivo nisu zagriženi protivnici cijepljenja, nego osobe koje se ne mogu snaći u kakofoniji suprotstavljenih mišljenja i stavova o cijepljenju.
Brojne teorije zavjere
Autori podsjećaju na osnovne teorije zavjere koje su prisutne u hrvatskoj javnosti tijekom pandemije. To su da mRNA cjepiva protiv bolesti covid-19 mogu progresivno degenerirati mozak, da je cjepivo u službi depopulacije čovječanstva masovnim genocidom i da uzrokuje neplodnost. Zbog posljednje tvrdnje je u jednom trenutku cijepljenje odbijalo čak 43 posto medicinskih sestara u Hrvatskoj.
U teorije zavjere također spadaju krilatica da mladi i zdravi ljudi ne trebaju cijepljenje, da vjera i Bog čuvaju od bolesti covid-19, da je nakon cijepljenja od cjepiva umrlo više od 10.000 ljudi i, konačno, da se nikoga ne tiče “hoću li se cijepiti ili ne”.
Te teorije zavjere pokazuju da je cijepljenje protiv bolesti covid-19 u Hrvatskoj u ozbiljnoj krizi zbog otpora određenog dijela javnosti.
“Nužno je razumijevanje za njihove strahove”
Iz bioetičke pozicije nužno je uključiti empatiju i razumijevanje za njihove strahove i dvojbe, ali to ne znači da u raspravu treba nekritički uzeti kao potpuno ravnopravne sve teorije zavjere te ih tretirati jednako vrijedno kao i nebrojene znanstvene studije i gotovo jednoglasni stav znanosti o nužnosti i korisnosti cijepljenja protiv koronavirusa, kaže se.
Pandemija predstavlja velik izazov za integrativnu bioetiku. Zadaća je bioetike i bioetičara da u prosudbi svega što se događa u pandemiji i oko nje uvijek imaju na umu da je život temeljna bioetička vrijednost, i to ne samo goli fizički život nego i društveni, kulturni, socijalni, religijski i svaki drugi aspekt života čovjeka.
“Pandemija nas podsjeća koliko je život dragocjen”
“Svaki od nabrojenih aspekata života u pandemiji je ugrožen, o čemu, nažalost, svi imamo itekako iskustva, od inzistiranja na socijalnoj distanci, do online nastave i dramatičnog prijelaza u virtualni život.
Pandemija je čovječanstvo dovela u javnozdravstvenu krizu neviđenu u posljednjih stotinjak godina, ali iako je cijepljenje svjetlo na kraju dugog i mračnog pandemijskog tunela, moramo biti svjesni da cjepiva nisu jedino rješenje naših problema, već samo jedno od rješenja. Pandemija nas ponovno potiče i podsjeća koliko je život krhak, dragocjen i vrijedan borbe”, zaključuju bioetičari.
