E.T. nakon 24 godine ponovno zajedno: “Doveli smo hip-hop na komercijalnu scenu u Hrvatskoj”

Vijest otprije neki dan da su Vanna i Boytronic nakon 24 godine ponovno zajedno na pozornici, tj, na probama za koncert u Areni Zagreb 5. veljače, uklapa se u svjetske vijesti o ponovnim okupljanjima davnih glazbenih partnera, a i domaće, jer to je otprilike kao kad su se 2012., nakon 35 godina, ponovno našli Denis & Denis, duet koji je nekoliko godina prije E.T.-ja, sredinom osamdesetih, popularizirao elektroničku pop-glazbu.

A onda je došao dance, sjećate li se te pomame koja je koncem osamdesetih dominirala domaćim medijskim prostorom? Kao jedni od perjanica novog podžanra, E.T. su u društvu s I Bee, Ninom Badrić, Tonyjem Cetinskim i nedavno preminulom Kasandrom “odradili” veći dio promocije novog zvuka koji se uvukao na našu estradu i uz producente poput Mire Buljana – čiji su projekti dominirali radijskim i televizijskim valovima – postali pomodni trend i vlak na koji su se pokušali ukrcati mnogi u potrazi za slavom, piše Večernji.

Znaci vremena

E.T. su bili slavniji od njih, ali tek nakon što je 1991. u postavu došla Vanna, koja u Areni Zagreb slavi 30 godina karijere, inače dotad dio dueta Ilan & Ivana s Ilanom Kabiljom. Prvi album E.T.-ja, “Electro Team”, 1993. producirao je Tomo in der Mühlen. Drugi, “Second to None”, iduće godine došao je taman u vrijeme održavanja prvog Porina, na kojemu mladi E.T. odmah osvajaju nagrade u kategorijama za najbolju vokalnu izvedbu i najbolji videospot. Iduće godine opet se penju visoko i dobivaju Porin za hit godine, pjesmu “Da ti nisam bila dovoljna”.

Hitovi poput “Tek je 12 sati” iz 1993., koji je kasnije izabran i za domaći hit desetljeća, postali su toliko popularni da su ušli u svakodnevni govor, poput onog džingla s Radija 101 “ima još dosta do ponoći”. Među mnogim hitovima, E.T. su potpisali i neke sasvim drukčijeg sadržaja, povezujući vlastitu popularnost sa znacima vremena – čitaj, ratnim događajima – pa je njihova “Molitva za mir” uz temu “Croatia In Flames” Montažstroja i Hrvoja Crnića Boxera bila ponajbolji primjer kako se moderan zvuk može upotrijebiti i u antiratnom programu domaće pop-scene.

Vannin vokal bio je jedna od većih prednosti, što je i Boytronic iskusio kad je u godinama nakon razlaza originalne postave 1998. obnovio staro ime, ali s novim, ne tako pamtljivim glasovima. Vanna je u međuvremenu započela samostalnu karijeru, koja je u vrijeme povampirenog COVID-a dovodi na slavljenički koncert u Arenu Zagreb. Rekli bismo da nije mogla izabrati nepovoljnije vrijeme jer – već je prošlo 12 sati u vezi s ponovnim napadom pandemije, ali tih 30 godina karijere jubilej je čije je obilježavanje već lani pomaknuto radi pandemije.

Ponovni dolazak Boytronica u ekipu zgodna je refleksija na nekadašnje uspjehe i početke karijere, kojom je Vanna postigla neke široj javnosti ne toliko obznanjene domete. Ima li žena u domaćoj glazbi, naizgled je nepotrebno pitanje, no koliko se god činilo suvišnim, konkretne “tablice” govore drukčije. Iako bi se reklo da ženska populacija u domaćoj glazbi brojčano čak i dominira, pitanje je koliko je među njima (kant)autorica, a ne samo pjevačica, pa još uz to uspješnih “na terenu”?

Prvih deset

To je već malo teže pitanje, a težak je, ili gorak, i odgovor. Prema istraživanju“Gdje se skrivaju autorice?” stručne službe ZAMP HDS-a prije tri godine, ispada da je među više od 10 tisuća autora kod nas samo 18 posto žena. Situacija je još gora promatramo li uspješnost (zaradu) autorica i njihovu prisutnost među najizvođenijim domaćim skladateljima glazbe i piscima tekstova. Tek tu dolazimo do poražavajuće zastupljenosti autorica, što opet odražava i svakodnevnu situaciju u kojoj su, prema mnogim istraživanjima, žene slabije plaćene od muškaraca za iste poslove, a brojčano su daleko od muškaraca i po vodećim pozicijama.

Konkretno, među prvih deset najizvođenijih domaćih autora glazbe ili tekstova u 2018. bila je samo jedna žena, Vjekoslava Huljić. Kao i za prvih deset, i za prvih sto moglo se reći da je samo desetina žena među najuspješnijima, jer prema tadašnjim podacima, među 100 najemitiranijih autora u 2018. bilo je samo devet autorica glazbe ili teksta, a među njima i Vanna (ostale su bile Alka Vuica, Antonija Šola, Arjana Kunštek, Ines Prajo, Mia Dimšić, Nina Badrić, Sonja Buljan, Tamara Obrovac i Vjekoslava Huljić).

Vanna se raduje velikom koncertnom spetkalu koji sprema:

– Jako me veseli što će mi se na pozornici pridružiti i Boytronic te ćemo na taj način donekle oživiti, koliko znam, svima drage trenutke. Rad s momcima u ET-u su moji počeci u svijetu glazbe; iskustvo koje me na mnogo načina odredilo i prihvaćanje nekih principa od kojih ni poslije nisam nikad odustala. Iako najveće hitove grupe ET ionako izvodim na svojim koncertima, dolazak Boytronica će svakako dodatno pojačati dojam koji te pjesme ostavljaju na ljude. Uz ples koji je tipičan za to doba, ali uz aktualnu koreografiju – i ja jedva čekam izvesti sve to – ispričala nam je Vanna, a o skorašnjem ponovnom nastupu s njom, Boytronic nam je rekao:

– Posebno se veselim što ćemo se s publikom moći prisjetiti naših hitova iz devedesetih. Vanna je tada nastupala s Ilanom Kabiljom, a kako smo tada surađivali s njim, Vanna nam je počela pjevati prateće vokale. Kad su se oni razišli, počela je pjevati s nama, budući da smo krenuli s komercijalnijim pjesmama. Tada je počeo rat, mi smo snimili “Molitvu za mir” i postali popularni – prisjetio se Boytronic i dodao kako mu je smiješno kad čuje da se neke druge grupe spominju kao pioniri hip-hopa u Hrvatskoj.

– Pa mi smo s hip-hopom počeli još potkraj osamdesetih, dobrih 10 godina prije drugih. Hip-hop smo doveli na komercijalnu scenu u Hrvatskoj, a i danas držimo mnoge rekorde. Primjerice, spot za pjesmu “Sve bih dala da znam” tada nas je koštao 50 tisuća njemačkih maraka, i to s popustom – rekao je Boytronic za Večernji.