Vučetić: “Antivakseri govore da ne ‘daju svoju djecu’, a bez ikakvog straha ih prepuštaju Crkvi”

Na prosvjedima održavanima protiv covid mjera, cijepljenja, općenito na prosvjedima koji ustvari negiraju znanstveni pristup bolesti izazvanoj koronavirusom, nerijetko su prisutni i vjerski fanatici.

Mogu se tako vidjeti i oni koji nose slike Isusa Krista i Djevice Marije, tu su i govornici koji su povezani s Crkvom, među kojima i crkveni veledostojnici.

Najočitiji je primjer s najvećeg prosvjeda protiv covid potvrda i epidemioloških mjera, koji se 20. studenoga održao u Zagrebu. Tada je govorio fratar Lazar Perica.

Govorio je on o najzdravijem dijelu naroda, neprijateljima otprije 30 godina, biskupima koji nisu uz one koji prosvjeduju, vražjim planovima…

“Ja se neću libiti reći ‘hvaljen Isus i Marija’. Ako nas je 90% kršćana, ja vas imam pravo tako pozdraviti. Pozdravljam i ljude iz drugih religija i one koji misle da nema Boga”, rekao je.

Teolog i filozof Marko Vučetić za Index je dao svoje viđenje situacije.

“Što se tiče poimanja vjere, imamo vjeru u doslovnom smislu, to je osobni čin povjerenja prema Bogu, ali takvi se ne nalaze među prosvjednicima. To je pozitivna dimenzija vjere, kad netko uspostavlja odnos s božanskom stvarnošću i ona utječe na život”, kazuje.

“Imamo i histerično promatranje vjere, odnosno vjera tada kao da opsjeda ljude i odmiče ih od ljudske i božanske dimenzije. Takvi ljudi su pogodni za prosvjede. Oni tada demonstriraju pripadnost u borbi protiv jasno lociranog neprijatelja, a zalažu se za neke društvene vrijednosti. Zato nose religijske simbole, slike Isusa i Djevice Marije, da bi druge uvjerili da su tu iz religijskih prigoda, a zapravo demonstriraju antireligijsku svijest”, naveo je.

Pitali su ga i je li Stožer, koji je često donosio odluke u skladu s vjerskom obojenošću, doprinio takvom stanju.

“Postoji temeljno opredjeljenje koje je bitno za vjeru. Čovjekov temeljni pristanak prema božanskoj stvarnosti je osnova vjere. I u politici imamo taj temeljni pristanak, ali to je patologiziranje politike u koju se unosi religijski element. To je napravio Stožer sa svojim članovima, koji su ujedno i članovi HDZ-a. Oni ne demonstriraju stručno znanje, nego temeljni patološki religijski pristanak uz koji je HDZ jedina stvarnost koja spašava Hrvatsku. A i predsjednik Zoran Milanović svojim djelovanjem osnažuje takav patološki pristanak da je Hrvatska HDZ-ova država”, izjavio je.

Ističe da je zato Stožer delegitimirano stručno tijelo.

“Tijelo je to koje provodi znanstvene zaključke u funkciji opstanka HDZ-a. Upravo odluke Stožera možemo promatrati kroz kontinuitet bolesne religiozne političke odanosti HDZ-u. I to vidimo posvuda”, navodi.

Kako smo imali različite varijante i mutacije virusa, tako smo imali i različite varijante i mutacije unutar antivakserskih pokreta, kaže Vučetić.

“Sad je tu omega varijanta virusa, a tako i omega varijanta antivakserstva. Prvo se virus negirao pa je postojao kao božanska stvarnost, onda stvarnost uz koju se treba boriti protiv novog svjetskog poretka, a sad i stvarnost koja treba osigurati političku moć, trenutno kod začetnika referendumskih inicijativa, koji nisu opet ništa drugo nego mutacija HDZ-a. I to je ironija Hrvatske, sve što u njoj mutira, ustvari mutira kao HDZ-ova stvarnost. Tako mutira i društveni virus koji je prisutan na ulicama, a to je sad i faza ucjenjivanja, prijetnji, proganjanja, obrušavanja na liječnike jer se, eto, služe medicinskim znanjima, a ne onim što ulica kaže”, poručio je Vučetić.

Govorimo mu da je nevjerojatna lakoća uz koju i antivakseri koji su vjernici govore da ne “daju svoju djecu”, a ujedno bez ikakvog straha prepuštaju djecu Crkvi, koja je, nažalost, poznata i kao ustanova gdje se događaju zlostavljanja djece.

“Kod ovakvih grupacija, koje su iracionalne, ne smijemo tražiti racionalni argument. U biskupijama bi po nekoliko desetljeća trajalo spolno zlostavljanje djece, zlostavljano bi bilo po nekoliko stotina tisuća djece. I to se šutke promatralo. Gdje su ti roditelji?” zapitao se.

“Roditelj je onaj koji brani dijete od zlostavljača, a ne onaj koji gospodari nad djetetom. I ta rečenica ‘ne damo našu djecu’ jest odraz patološkog poimanja roditeljstva. Roditelji smatraju da su djeca njihova svojina pa će ih dati Crkvi, a znanstvenicima neće. No, djeca se ne daju, jer nisu svojina. Zato ovi koji ‘ne daju svoju djecu’ bivaju razotkriveni svojim govorom, parolama i porukama. Da su sposobni biti roditelji, štitili bi svoju djecu, a to znači da ih se štiti u skladu s rezultatima znanstvenih, pedagoških i psiholoških istraživanja. Tako se iskazuje roditeljstvo. A ne da djecu promatramo kao one kojima smo mi dali život, pa se nad njima gospodari kao da su mladunčad. A djeca to nisu, mi ih ne dajemo, mi ih štitimo, prije svega od našeg bolesnog poimanja roditeljstva”, zaključio je Vučetić.