Jedan od istinskih poznavatelja košarke je sigurno Lazar Lečić (82), ili “Grk” kako ga zovu svi ljubitelji ovog sporta. Lazo se smatra osnivačem makedonske košarke, a u svojoj bogatoj trenerskoj karijeri vodio je Rabotnički Skoplje, Borac Čačak, Olimpiju Ljubljana, Vojvodinu Novi Sad, MZT Skoplje, Aris Solun. Kao trener oprostio se 2000. godine, kad je vodio Nikol Fert Gostivar. Bio je trener šarmer, uvijek spreman za zafrkanciju, šalu i vic. Na treninzima je bio strog, nikome nije popuštao. Puno je anegdota ispričano o Lečiću, jedna od njih govori kako je na jednoj utakmici u Ljubljani, kad je njegov Rabotnički igrao protiv Olimpije, naredio svom igraču da počne igrati obranu na iskusnom sucu Dragašu Jakšiću, nastao je cirkus i publika se valjala od smijeha. Kad je Jakšić vidio u čemu je stvar, pitao je Lečića što mu to radi igrač. Lazo mu je u svom stilu odgovorio, pa rekao sam mu da čuva najboljeg igrača Olimpije, a shvatio sam da si u ovoj utakmici to baš ti. S tom zaj…….om Grk je stvarao pozitivnu atmosferu u dvorani, ali i izvan nje.
Lazu smo nazvali u Skoplje, gdje provodi svoje umirovljeničke dane, daleko od stresa koji je imao u vrijeme dok je bio trener.
– KK Zadar pratim preko TV-a, gura nekako, nekad igra bolje, nekad lošije.
U vaše vrijeme igrala se košarka s puno vica, za gušt gledatelja.
– Tako je, bila je to košarka za dušu, ovo danas što gledamo nije isto, ima dosta stranaca u svakoj momčadi, preko šezdeset posto igrača su stranci. Makedonska, pa i ostale lige kao i hrvatska, srpska i tako dalje, su siromašne kvalitetom, s mladima se slabo radi, ne proizvode se igrači, u moje vrijeme se bolje radilo s mlađim kategorijama, uvijek se znao izbaciti neki mladi majstor u seniorsku momčad.
U dvorani u Skoplju ne idete na utakmice?
– Ne, ne dolazim, ali redovito pratim preko svih medija. Imam unuka Andriju Lečića, koji je trener uzrasta do 18 godina u Rabotničkom. Često s njim vodim razgovore o košarci, nije mi jasno kako ne može u nekoj utakmici u kojoj je njegova momčad favorit, protivnika dobiti s trideset razlike, u čemu je tu problem. Unuk mi kontrira, govori, pa ne znam djede, nismo imali dobar šut, pa ovo, ono…
Da li se čujete s nekim iz Zadra?
– S Pinom Giergiom se redovito čujem. Čak ga vidim kad igra za veterane na turniru kod nas u Bitolju, neumoran je, uvijek na terenu, trener ga je želio izvaditi iz igre, ne, on ne želi ni čuti (smijeh). Evo kad već zovete, pozdravite i Skroču, Ćiru Perinčića, Šuljka, posebno mi pozdravite Popovića, pa on je napola Makedonac, ha ha.. on ima rodbine ovdje.
U Zadru niste bili dugo?
– Niti ne znam kad sam bio zadnji put, mislim da je bilo 1982. godine kad sam vodio Olimpiju. Daleko je Zadar, tko može putovati sad u ovo vrijeme, Zadar je raj na zemlji, toliko je lijep.
Lazo, kako zdravlje?
– Hvala na pitanju, sa zdravljem sam na pola, čuvam se, cijepio sam se dva puta, treću dozu primit ću u siječnju. Ova situacija s koronom je katastrofa, već dvije godine smo zatvoreni, ne mogu poljubiti svoje unuke. Ostalo nam je još malo života. Svim Zadranima želim sve najbolje u Novoj godini, čuvajte zdravlje.
