Preminula arhitektica Mira Budisavljević, projektirala je Bili brig, Voštarnicu, Put Petrića…

U Zadru je u devedeset i prvoj godini života preminula arhitektica Mira Budisavljević, objavili su iz Zadarskog društva arhitekata.

Cijeli je svoj radni vijek provela u Zadru, u ondašnjem projektnom uredu Donat. Iako je u radu slijedila postulate modernizma koje je usvojila tijekom školovanja na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, duh Moderne prilagodila je neposrednom okruženju oblikujući tako kontekstualnu Modernu u arhitektonskom i urbanom smislu.

Njen profesionalni život kao jedne od nekolicine arhitektica koje su tada djelovale u gradu, počinje u razdoblju kada je naše društvo najvećim dijelom bilo prožeto optimizmom, u gradu koji se s vjerom u bolje i naprednije sutra od jedne do druge petoljetke dizao iz ruševina tijekom perioda intenzivne izgradnje šezdesetih godina.

Po njenim projektima izgrađeni su mnogi društveni objekti, dapače dobrim dijelom i cijele gradske četvrti, čime je dala snažan pečat ne samo urbanom izgledu Zadra, već kulturi i životu Zadrana.

Današnji Zadar nemoguće je zamisliti bez gradskih četvrti Bili brig, Voštarnica, Put Petrića, osnovnih škola na Smiljevcu i Voštarnici, trgovinskih centara i poslovnih objekata, da nabrojimo neke u kojima su odrastale i danas se odgajaju i oblikuju generacije Zadrana. Projekti su to koji opsegom projektnog zadatka i sveukupnom kvalitetom projektnih rješenja, izborom materijala i građevinskih elemenata u razdoblju u kojem nije bilo današnjeg izbora prefabriciranih instant rješenja, daleko nadmašuju većinu onoga što se u Zadru gradi posljednjih desetljeća.

Za kolegicu Budisavljević nije bilo velikih ili malih zadataka, po njenim projektnim rješenjima izveden je cijeli niz obiteljskih kuća, kuća za odmor i interijera na kojima je neumorno radila i u godinama nakon umirovljenja.

Unatoč njenog za današnje prilike teško pojmljivog obima rada i raznolikosti projekata bila je samozatajna. Odbijala je poticaje da se njenom radu oda priznanje struke, smatrala je da radi svoj posao i da radi ono što voli – to joj je bilo dovoljno. Bila je pristupačna, uvijek spremna pomoći mlađim kolegama koji su po završetku studija u Donatu stjecali svoja prva radna iskustva pod njenim mentorstvom. U tome se isticala među kolegama. Njena elegantna i sofisticirana pojava ostavljala je dojam osobne rafiniranosti, a njena ljubaznost i blagost osvajale su svakog tko je s njom imao priliku raditi.

I po tome je bila je ostvarenje pojma idealnog arhitekta.

Laka joj zemlja.