Ona je jedina stanovnica sela u zadarskom zaleđu: “Po pet dana ne vidim čeljade. Ovo mi je sav razgovor”
Demografska obnova, demografski rast, jačanje otoka i sela. Dok su državi puna usta poticaja za ruralne krajeve, u selima živi sve manje ljudi. U jednom od njih, u zadarskoj Bukovici živi – samo jedna žena, 75-godišnja Draginja Oluić.
”Ovo mi je sav razgovor. Po pet dana ne vidim čeljade”, kaže. Dvadeset ovaca, tri krave, dva teleta i ona – Draginja Draja Oluić. Posljednja je ona stalna stanovnica zaseoka u selu Bilišane u zadarskom zaleđu. No, kroz smijeh kaže, nije sama.
”Ja idem po krave, a čagljevi. Čagljevi između krava. I ja uzmem štap i tučem po kamenu, i oni bježe”, kaže i priča da ih je jednom tjerala i petardama. ”Al’ toga nema za uzet’ nego one male, što će sad djeca za Novu godinu”, priča za dnevnik.hr.
Djeca odselila, a suprug preminuo
I u ovu novu godinu Draja će ući bez ikoga. Naviknula je. Suprug joj je umro prije 21 godine, a djeca i unučad raselila se po bijelom svijetu. Ali zato je tu – mobitel.
”Joooj, boga ti, znaš koliko mi je došao račun? 354 kune!” kaže. A mirovina joj je tek 900 kuna. No, proda pokoje janje i radi basu. Pješači i do 15 kilometara kako bi je prodala.
Kruh, kavu, ulje kupi u kombi trgovini, ali ni njega nije dugo vidjela. ”Pa nema ga od 18. 11. Nešto se žalio na nogu, je li ju operirao? Ne javlja se”, govori Draja.
Govori da je posljednji put u njezinu selu dijete zaplakalo 1994. godine. Nema ljudi, a nema ni korone. A nakon cijelog dana na svježem zraku najljepše joj je ubaciti drvo u peć i uživati u toplini doma. I ničega joj, dodaje, ne manjka. Osim društva.
