Zadranima je vjerojatno poznato kako je poznati glazbenik Mladen Grdović (63) bio kormilar vrhunskim zadarskim veslačima braći Josipu Bepu i Romanu Bajlu. S Mladenom smo razgovarali, ovaj put o sportu, košarci najviše.
Mladene, bio si kormilar braći Bajlo, sigurno si ponosan na to razdoblje tvog života ?
– Izuzetno sam ponosan na vrijeme provedeno s njima, tri godine sam bio njihov kormilar, od svoje dvanaeste pa do petnaeste godine, ali glazba je ipak prevladala. Bili smo tri puta prvaci Jugoslavije, dva puta srebrni u Europi. Bepo i Romano su bili izuzetno zadovoljni sa mnom, profesionalno sam se odnosio prema kormilarenju. Imam nekih 30-ak zlatnih medalja s raznih natjecanja, uz nekoliko srebrnih i brončanih. Trebao sam ići i na Olimpijske igre 1972. godine u Muenchen, ali su me prevarili iz vodstva bivše reprezentacije i maknuli me u zadnji tren. Istaknuo bi kao je i moj stariji brat Paulo bio kormilar u VK Jadran, a ja sam ga naslijedio. Imao sam osjećaj za kormilarenje, znao sam kad treba stisnuti, malo sačekati, rastegnuti da idemo na malo duže zaveslaje, to je malo lakše nego ubrzano veslati u samom finišu utrke, jer to je izuzetno teško. Jednom riječju, znao sam kalkulirati, znao sam i riskirati. Zbog tog riskiranja sam znao od Bepa dobiti i pokoju trisku, ali na kraju kad je na semaforu svijetlilo da smo osvojili prvo mjesto, Bepu Bajlu i Romanu je bilo drago. Uglavnom, prema Bepu i Romanu sam se odnosio s poštovanjem, i oni su jednim dijelom zaslužni jer sam stvorio radne navike, dizavši se u pet ujutro, spremati im vesla i pregledati cijeli brod.
Pratiš li utakmice KK Zadar ?
– U zadnje vrijeme baš i ne, najviše pratim nogomet. U starim Jazinama sam sa pokojnim ćaćom bio na svim utakmicama Zadra, divio se Pinu i Kreši. Moj ćaća je bio automehaničar i popravljao Krešin Audi i Giergin Citroen. Od kada se ne igra u dvorani Jazine sve se promijenilo, to više nije to.
Dakle dobro pamtiš zlatna vremena KK Zadar ?
– Naravno, svega se sjećam, mi smo se kao mulci penjali preko krova Jazina s vojničkim kaišima kako bi ušli u Jazine gledati Pina i Krešu.
Pamtiš kad je Krešo prvi put došao na parket Jazina ?
– Da, itekako se sjećam, a prvi ga je htio potjerati upravo Pino Giergia, kad je Pino vidio Krešu Ćosića onako mršavog i žgoljavog, rekao je koji će mi cazzo ovaj ovdje. Kasnije je Pino promijenio mišljenje, Krešo je uporno radeći i vježbajući, od jednog mršavog čovjeka postao svjetska košarkaška legenda.
Po tvom mišljenju, koji je uzrok loših rezultata KK Zadar?
– Osnovni problem je taj što ih nema tko financirati, igrači Zadra nemaju novaca i nemaju tu želju i motiv da igraju dobro, dakle mislim da je novac kriv za loše Zadrove rezultate.
Čeka se spasonosnih tri milijuna kuna pomoći od Grada Zadra, jesi li za to da se KK Zadru ipak da taj novac ?
– Ma naravno da im treba dati te šolde, pa i ta tri milijuna kuna, pa i to je malo za KK Zadar, to je jedno poniženje. To je sramota uopće o tome i govoriti, ako daju tamo za neke budalaštine, za nekakva stabla koja nemaju veze s ničim, daje se silni novac za ta nekakva stabla da bi ih sutra srušila bura. Puno šoldi odlazi na bezvezne stvari, klubu treba pomoći ! Mi smo grad košarke i to neki moraju shvatiti, pa kad bi jedan Real Madrid došao u Jazine igrati, ti Španjolci bi se us..li živi.
Bi li pristao kao uspješan pjevač biti sponzor KK Zadar ?
– Kad bi imao novaca sto posto bi bio sponzor kluba, reći ću kao u mojoj pjesmi, nije u šoldima sve.
Mladene, kako zdravlje ?
– Hvala Bogu dobro je, cijepio sam se dva puta, čekam koncerte, još uvijek ne znam da li ću zbog ove situacije s koronom negdje pjevati za doček Nove godine, iako imam dogovoren nastup. Već u travnju Željko Bebek i ja odlazimo u SAD-e i Kanadu, imamo već rasprodana četiri koncerta. Već mi je spremna i nova ploča, još je ne želim izdati, tko će mi je kupiti sada u ovo vrijeme, moja pokojna baba.
Poruka navijačima ?
– Tornado i Torcida su uvijek bili braća, jedni su u košarci, drugi u nogometu, i trebaju uvijek biti zajedno. Reći ću za kraj kako je Tornado potreban KK Zadar, njima je mjesto u dvorani.