Vlado Đurović za Antenu Zadar: “U Zadru nikad nisam doživio neugodnosti na nacionalnoj osnovi, uvijek sam lijepo dočekan. Potez od Kolovara do Jazina znam napamet”

Vlado Đurović, legendarni trener KK Zadra iz 1986, oduvijek se rado sjeća naslova prvaka bivše države i emocije mu odmah prorade. Nazvali smo Vladu, a zatekli smo ga na Kopaoniku gdje ima vikendicu. Kao iz topa je odmah počeo pričati sve onako iz srca.

-Ova današnja momčad Zadra i ona moja iz 1986. imaju male sličnosti. Moja ekipa tadašnja  je bila neusporedivo jača, izuzetna visina i snaga, to današnji Zadar nema. Gledao sam finalnu utakmicu za prvaka Hrvatske, to su dvije momčadi koje su se jedva spasile ispadanja iz ABA lige, to sve govori o kvaliteti koju sam vidio na toj utakmici. Ne podcjenjujem ja igrače Zadra, sviđa mi se posebno Mavra, pametan igrač, ali nije to kvalitet za prvaka Hrvatske. Drago mi je što je bilo onakvo slavlje, što su ljudi dali sebi oduška, i proslavili naslov i prvenstva i Kupa, što su izašli na ulice i tako. To pokazuje da Zadar ima i dalje veliku ljubav prema košarci. Žao mi je samo što je Krešina dvorana, koliko sam ja vidio poluprazna, po meni to je jedna od najljepših dvorana u Europi.

Đurović se dotaknuo i igranja u ABA ligi.

-Ako bi se ukinula ta liga, Srbija bi jedina u regiji imala ligu koja bi ličila na nešto. Tu su Zvezda, Partizan, FMP, Mega, Borac, imate centre kao što su Novi Sad, Kruševac, Valjevo, Kraljevo, mislim da bi u Srbiji mogli napraviti jednu pristojnu, dobru ligu. Međutim, ne vidim kakvu bi ligu mogla napraviti Crna Gora,  Slovenija, pa čak i Hrvatska, to bi izgledalo nikako, bio bi to vrlo nizak nivo po kvaliteti. Jedino ako se igrači iz Hrvatske, koji igraju van vrate nazad u hrvatske klubove. Nije mi jasno kako Šibenka i Split ne mogu napraviti nešto, neki bolji rezultat, to mi je neshvatljivo i ne ide mi u glavu. Evo u Srbiji se pokušava, vratio se trener  Željko Obradović u Partizan, to je velika stvar za našu košarku. U Partizan dolaze novi igrači za puno manje novaca, zašto, zato što će im biti čast da im Obradović bude trener.

Usporedio je Đurović srpske i hrvatske trenere.

-Budimo iskreni, u ono vrijeme bivše Jugoslavije, u Srbiji su bili puno jači treneri, kao profesor Aco Nikolić, Žeravica, Ivković, Pešić. Obradović, Šakota, pa i moja malenkost. U Hrvatskoj su kvalitetni bili Novosel,  Pino Giergia je bio sjajan igrač, jedan od najvećih u bivšoj državi, ali kao trener nije bio na nekom vrhunskom nivou  U Zadru Enzo Sovitti je trener kojeg jako cijenim. Od vaših trenera spomenuo bi još Spahiju, kojem sam ja davao prve instrukcije u trenerskom poslu, zatim Aco Petrović, Repeša, Anzulović. Sjećam se Uče Pulanića, koji je u Zadru od jutra do sutra radio s mladima, osim toga, treba tim mladim igračima koji tek kreću u seniorsku momčad, pružiti šansu. Sjetimo se Dražena i Kukoča kojem su se svi smijali zbog mršavosti, mladi trebaju igrati 40 minuta, Kukoč je igrao čitavu utakmicu kao golobradi momak, zato je i postao svjetska klasa. Toga više nema, jer se treneri boje za svoj posao, traži se isključivo rezultat, plaše se da ih predsjednik kluba ne potjera, a mladi griju klupu.

Vladi je žao što još jednom nije sjeo na klupu Zadra .

-Da je bilo ozbiljnije ponude, sigurno bi prihvatio ponudu. Vrlo rado, ali kasno je, uhvatio sam godine. Ne zaboravite da je najbolji igrač s ovih prostor neponovljivi Krešimir Ćosić, on je napravio košarkašku revoluciju.

Kad misli skoknuti ponovno do Zadra?

-Bio sam nedavno, uvijek sam lijepo dočekan. Potez od plaže Kolovare do dvorane Jazine znam napamet, kao mladić sam dolazio u Zadar, tu mi je živjela tetka, sestra od mog oca, i nakon kupanja kad sam ugledao svjetlo u Jazinama  ušao sam unutra. S užitkom sam tada pratio treninge koje je vodio Enzo Sovitti. To kako je Sovitti radio mi se svidjelo, to je ujedno i jedan od razloga što sam i krenuo u trenerske vode.

Da li je možda u Zadru doživio neugodnosti na nacionalnoj osnovi, Vlado je objasnio.

-Nikada, nigdje na ulici mi nitko ništa ružno nije rekao. Meni je najveći problem bio prije utakmice dok sam vodio Zadar u Jazinama, kad  je službeni spiker najavio mene kao trenera , tad je bio koncert zvižduka sa svih strana, molio sam spikera da preskoči moje ime u najavi, igrači svi dobiju ovacije, a meni prolom zvižduka. Ne samo sa istoka, neko i zapadne tribine, gdje su uglavnom sjedili stariji, to je za mene bilo strašno, ti zvižduci, ali nekako sam izdržao. Moji igrači su stali uz mene, oni su to osjetili i razumjeli i borili se za mene. Nisu me voljeli i iz razloga što sam bio prije toga trener u Šibenki . Dok sam bio trener u Šibenki, igrali smo najmanje šest puta protiv Zadra, što u Kupu Korać , što u prvenstvu i uvijek smo pobjeđivali Zadar. Sa Draženom sam sve utakmice protiv Zadra dobio i to je navijačima u Zadru očito smetalo . Poslije su vikali Vlado ostani, to mi je imponiralo, ma ništa ne zamjeram Zadranima, ti zadarski navijači su fenomenalni.

Đurović je ispričao i nekoliko anegdota sa svojim bivšim igračima.

– S Antom Matulovićem sam imao problema, pošto je on volio da noćari, da igra na karte, volio je pušiti, nije živio sportski. Ante nije ni imao tijelo koje bi moglo izdržati tempo mojih treninga, četvrtkom sam mu davao slobodno, u petak je vježbao samo šut, zvao sam ga dida, tako su ga zvali, u subotu na dan utakmice Matulović je bio uvijek svjež i igrao mi je fenomenalno. A što se tiče Popovića, on je bio nonšalantan, bilo je tu puno problema, bio je malo i razmažen. Njega je Pino Giergia volio, on ga je i razmazio, sa Popom sam imao puno problema, bilo je teško s njim, nije volio raditi niti igrati obranu. Ali u poluvremenu utakmice sa Cibonom sam mu očitao bukvicu i to je upalilo, odigrao je maestralno .

Đurović je često znao navratiti do kultnog bazena Kolovare i zaigrati na karte .

-Malo sam zaboravio igrati briškulu i trešetu, mogu igrati samo preferans sa Antom i Popom, oni su majstori u kartama. Nemam s kim igrati šah, pokojni bivši igrač Zadra i sportski novinar Milan Komazec je igrao izvanredan šah, Zec je i na karte, koje je igrao cijelog života bio fenomenalan.

Za kraj Vlado je uputio iskrene pozdrave mnogima.

-Prvo pozdravljam sve moje igrače, nedavno kad sam bio u Zadru, smo se družili, imali jednu lijepu večeru, samo od bivših igrača nisam vidio Blaževića. Svako ime, pri spomenu nekog od mojih bivših igrača, ja se odmah naježim, koliko me nostalgija hvata, koliko su mi ti moji igrači dragi. Pina Giergiu s kojim sam zadnji put kad bio u Zadru popričao, izuzetno poštujem i cijenim. Znam da ga pojedini ljudi u Zadru ne vole, to mi je poznato, kad sam ja bio tih godinu u Zadru, Pino mi je bio direktor, moram reći da mi je teško bilo,  bez obzira na sve, izuzetno ga poštujem, završio je nekadašnji trener Zadra Vlado Đurović.