Veljko Petranović: “KK Zadru bi bilo najbolje da lijepo ode u stečaj, riješi se dugova i počne ispočetka”

Nakon Branka Skroče i Zdenka Babića, pričali smo sa još jednom košarkaškom legendom iz 1986. godine, Veljkom Petranovićem koji već dugi niz godina živi u Sloveniji i koji je igrao aktivno do svoje 52 godine završivši karijeru igrajući za Slovenskog trećeligaša Črnomelj.

“Da sam igrao do 55. godine, što su mi i moja djeca savjetovala, ušao bi u Guinnessovu knjigu rekorda, dobili bi 100 tisuća dolara, putovali bi po svijetu, ali nisam ih poslušao”, šali se Veljko i nastavlja:

“Bio sam najbolje plaćeni igrač, rekreativac u Sloveniji, mogao sam još igrati, ali na mlađima svijet ostaje, dosta je bilo”.

Stanje u zadarskoj košarci ocijenio je lošim:

“Osam godina ne dolazim već na utakmice Zadra, razočaran sam. Dovodio sam moćne i utjecajne ljude u klub, da dogovore suradnju, što su ljudi u klubu dalje radili ne znam, Otkad sam ja prestao igrati za Zadar, negdje 2004. godine, u klubu se ništa ne radi, nisu uspjeli stvoriti nijednog kvalitetnog igrača, samo se kupuju igrači. Dugovi su veliki, u Europu ne mogu, izgleda da su dugovi najveća kočnica Zadru da igra međunarodna natjecanja. Europa traži isključivo klubove koji nemaju financijskih poteškoća. Ja sam klubu htio pomoći dovođenjem sponzora, ali pojedini ljudi u klubu nisu prihvatili ruku pomoći. Ova nova garnitura vladajućih ljudi u klubu, trebala bi se naučiti tomu, da kad ih nazove neki veteran kluba, da bi bio red da dignu slušalicu i da se jave, a ne da te ignoriraju. Kad su u klubu bili Pino Giergia i Jure Košta, to se nije moglo desiti, kad sam zvao tada, pa bilo to u ponoć, oni su se barem javili. Zar nije žalosno da kad se organiziraju veteranska prvenstva, da KK Zadar nijednom nije imao svoju ekipu za takvo natjecanje. Po tome se najviše vidi koliko je neorganizacija u samom klubu”.

U kakvim je odnosima s Pinom Veljo kaže:

“Imam korektne odnose s legendom kluba, koji me je i pozvao na proslavu svog 80 -godišnjeg rođendana, svaka mu čast na tome. Imao bi puno toga za reći, ali neću jer nikad ne znaš kad ti netko nešto neugodno može namjestiti. Ali činjenica je da dok je Pino bio u klubu, bilo je i rezultata”.

Petranović je direktan i klubu u kojem je proveo najbolje igračke godine poručuje:

“KK Zadru bi bilo najbolje da ode lijepo u stečaj i riješi se dugova, i počne ispočetka. Neki klubovi su tako ispočetka krenuli iz pete lige pa uspjeli, i Glasgow Rangers u nogometu, i Virtus Bologna u košarci su krenuli u stečaj, pa isplivali iz dugova, drugog rješenja po meni ne postoji. Ovo je samo zavaravanje, zašto ne kažu da ne igraju Europu zbog dugova”.

Petranović i dalje nezadovoljan pojašnjava činjenice:

“Svaka njima čast na osvajanju državnog prvenstava i kupa, ali to ništa ne donosi. Prije kad sam ja igrao mogao si sa tim naslovima u Europu, a sad kao što je neki dan Zdenko Babić rekao, to je isto kao da si prvak Arbanasa, to je on lijepo i slikovito objasnio”.

Veljko i dalje ne gubi nadu za budućnost kluba:

“Mislim da je imenovanje Tihomira Bujana šefom omladinskog pogona jedna dobra stvar, on je kvalitetan stručnjak, ali pustimo neka vrijeme pokaže što će se dogoditi. Ja osobno ne bi mogao raditi kao trener, da ja tu gubim živce za nekoliko stotinu eura, nije mi to potrebno, to nikad ne bi mogao raditi, imam svoj mir i u tome uživam”.

Nekadašnji najljepši brk Zadra kaže da ga baš ne vuče dolazak na odmor u Zadar:

“Zadnji put sam bio u Zadru krajem ožujka, i ako i dođem, kako kaže ona pjesma Meri Cetinić, to je samo u prolazu. U Zadru nemam ništa, ovdje u Sloveniji ima kuću s bazenom, što se morskih radosti tiče imam prijatelja Slovenca i u lipnju smo jedrili, a to ćemo ponoviti i u rujnu, odvojimo četiri, pet dana i malo uživamo. S bivšim suigračima nemam nekog kontakta, vidimo se tek slučajno, i onda odemo na piće, nema tu nekih druženja. Puno je godina prošlo, ja sam van Hrvatske punih 29 godina, malo smo se udaljili, svatko ima svoj život”.