Studentice: “Stan nam je bio zadimljen, u domu se čovjek smijao kada smo tražile smještaj”, Rektorica: “One nisu ugrožene, priča je otišla u krivom smjeru”

Požaru koji je jučer izbio u zadarskoj povijesnoj jezgri uspješno je saniram, no, nažalost, neke obitelji ostale su bez svog doma u zgradi koja datira još iz 14. stoljeća.

Višesatna borba hrabrih vatrogasaca evakuirala je velik broj stanara i iz susjedne zgrade. Među njima dvije studentice koje su u vlastitoj nevolji i neizvjesnosti oko sudbine privatnih stvari proživjele neugodno iskustvo kada su pokucale na vrata studentskog doma u potrazi za rukom pomoći.

“Virujen da većina vas zna o požaru koji je izbia na poluotoku i nažalost, cimerica i ja smo bile evakuirane iz zgrade jer je uhvatilo susjednu zgradu i naš krov. Cijeli dan se tresemo hoće li se što dogoditi i što će biti s našim stvarima i hvala Bogu sve je prošlo dobro. Navečer nam je bilo dopušteno da samo uđemo i pokupimo stvari i da se snađemo za negdje otić spavati (policajci uopće nisu pitali jel imamo di i što je s nama, a za druge ljude se pobrinulo). U zgradi je bilo nemoguće prenoćiti jer nema struje i sve je zadimljeno. I dobro ajde, zovnemo mi studentski dom jel moguće prespavati JEDNU noć (pokupile bi se istog jutra) jer znamo da nema puno studenata trenutno tu i makar da smo jedan krevet dobile bilo bi u redu. I na taj nas upit, čovjek (našle smo broj i rekao je da smo dobile studentski dom) se počeo smijati i rekao “naravno da ne možete pa morate imati uvjete za ući u dom”. Otkada uvjeti za dom vrijede za izvanredne situacije kad je studentu potrebno prenoćiti nakon sto je mogao izgubiti i život? Zgrožena san, napisala je jedna od njih u Facebook grupi Sveučilišta u Zadru, pa se priča o neempatičnom postupku brzo proširila među mladima.

Tragom ove informacije kontaktirali smo rektoricu Sveučilišta u Zadru, Dijanu Vican koja nam kaže da je događaj krivo interpretiran, uz napomenu kako studenticama stan nije nastradao u požaru, čime njihova egzistencija ničim nije ugrožena.

– Studentice nisu bile u opožarenom stanu, već u ulazu do. Kada sam čula za priču, nazvala sam ih i ponudila u ime Sveučilišta da im riješimo način stanovanja ukoliko su ugrožene, no one ugrožene nisu. Apsolutna je neistina da ih netko nije želio pustiti u dom. Obratile su se domaru, a domar nije osoba koja ima funkciju primatelja studenata u dom. Nitko ne može doći ovdje i samo reći “evo mene”. Priča je otišla u nekom krivom smjeru. Studentice ostaju kod svog najmodavca, jer, ponavljam, nisu bile smještene u stanu koji je opožaren, kaže nam Vican.